8. rujna počinje nova školska godina.
Neki su već spremni za početak, a nekima još fali poneka knjiga, bilježnica ili gumica, ali i oni će vjerojatno dobiti sve na vrijeme. Tako će za njih nova školska godina početi bez ikakvih problema, ali za učenike s teškoćama u razvoju početak školske godine daleko je od toga „bez problema“.
Želim napomenuti da je i Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom o pravima djeteta zagarantirano pravo djeci s poteškoćama u razvoju da se školuju sukladno svom stanju i potrebama. Ono što je djeci s poteškoćama potrebno kako bi mogli pratiti nastavu su asistenti kojih nema. Postavlja se pitanje, kako je došlo do toga da nastava u školama počinje 8. rujna, a da je još uvijek neriješeno pitanje asistenta u nastavi? Republika Hrvatska imala je mogućnost da preko županija i gradova aplicira na europske fondove i iskoristi čak 31 milijun kuna nepovratnog novca za financiranje asistenata u nastavi, naglašavam nepovratnog novca. Na taj su način velikom broju djece mogli osigurati asistente u nastavi. No, rezultati su poražavajući jer je jako mali broj osnivača osnovnih i srednjih škola osiguralo potrebna sredstva.
Svi smo svjesni da je ovo čista diskriminacija i nitko to ne može poreći, država je dužna osigurati svima ista prava, svima osigurati jednako pravo na školovanje, država u tome nije uspjela. Učenici s poteškoćama koji sada kreću u novu školsku godinu bit će zakinuti, profesori koji u razredima imaju više od 20 djece neće biti u mogućnosti raditi samo s jednom osobom.
Na kraju, želim Vama odgovornima poručiti da je došlo vrijeme da se i Vi malo zapitate, o svemu, da se Vi stavite u kožu roditelja djece s poteškoćama , ali i u kožu djece s poteškoćama, da osjetite kako je to kada ste diskriminirani jer ste drugačiji, da vidite kako država umjesto da štiti Vaša prava krši ih i time Vas stavlja u drugi plan.
Oni koji tek sada kreću u školu trebali bi biti sretni jer ih očekuje jedno novo iskustvo i jer će imati priliku naučiti nešto, ali zbog toga jer nemaju asistenata u nastavi oni neće moći ni pratiti ono što se radi te će biti u zaostatku s nastavnim gradivom. Jedino što su roditelji djece s poteškoćama i djeca s poteškoćama dobili su brige koje ste Vi uzrokovali. Ne treba nikoga čuditi što su roditelji razočarani i što traže da se napokon donese neki zakon koji će se baviti pitanjem asistenata u nastavi, jer očito ovo što do sada imamo napismeno nije dovoljno.
TEA BABIĆ
