Ako ste do sada mislili da poeziji pripada samo komorna, uštogljena atmosfera koju stvara elegantno obučena osoba recitirajući ili čitajući dubokoumne stihove, vrijeme je da upoznate potpunu suprotnost i razbijete takvu sliku koja se ovdje uvriježila. Polazeći od toga da poezija nije tu da bi bila samo uknjižena i da bi učenici, ali i ljudi općenito, njoj pristupali s velikom dozom odbojnosti i dosade, slam-poezija pojavila se 1984. u Chicagu kao svojevrstan otpor klasičnoj poeziji koju je pokrenuo Marc Smith, poznat kao "Slam Papi". Slam-poezija je bunt, pobuna, izljev strasti. Temelji se na komunikaciji s publikom i nastupu koji zahtjeva originalnost i reakciju publike.
Slam poezija najčešće se održava u obliku natjecanja. Jedino pravilo je da se izvode isključivo autorski tekstovi. Ono na čemu se zapravo najviše zasniva takva vrsta poezije je dojmljivi scenski nastup. Slam-pjesnici to postižu glumom, repanjem, općenito zvukovnim i ritmičkim poigravanjem. Osim toga, mjeri se vrijeme izvođenja koje je najčešće ograničeno na 5-7 minuta, oduzimaju se bodovi ako se tekst ne recitira, nego čita, ocjenjuje se reakcija publike i postoje posebni kriteriji za izbor sudaca. Bitno je imati stav, energiju, strast, uvjerenost u ono što se govori. Izvođači naglašavaju kako važnost nije u klaunovskom ponašanju i deranju, već u kvaliteti teksta koji se izvodi.
U Hrvatskoj se slam-poezija pojavila prije otprilike 13 godina. Iako u mnogim europskim zemljama ljudi žive od ovakve vrste aktivnosti, u Hrvatskoj je slam-scena još uvijek prilično nepoznata i nije dosegla takvu vrijednost. Sve je zapravo počelo zezancijom, okupljanjem nekolicine ljudi u klubu koji su recitirali stihove i osigurali si besplatno piće. Danas je scena nešto čvršća, posebno nakon što je slemer Franko Bušić gdje je započeo splitsku scenu slam- -poezije pod udrugom DADAnti. Večeri poezije obično se održavaju u klubovima, a tu se posebno ističe zagrebački klub Vinyl koji češto ugošćuje našu najpoznatiju postavu slamera koju čine Mario Kovač, Ivan Laić, Dejan Inđić, Dino Škare i Franko Bušić. Stvar koju uvijek istaknu na takvim okupljanjima jest da su uvijek otvoreni za nove članove. Nema veze ako nemate iskustva, ako mislite da se nećete uklopiti. Nitko se još nije osramotio. Važno je samo da imate sposobnost uspostaviti kontakt s publikom i dati joj točno ono čega je gladna, u pravom trenutku. Svima koji se odvaže na ovakvu avanturu, garantiramo da ćete se zaljubiti u ovu poeziju koja se izvodi "dušom i tijelom", a ako se ipak odlučite na ulogu publike, garantiramo vam odličnu zabavu i izvođače koji će vas gledati ravno u oči, bez pretvaranja i zadrške.
