Poezijom se od davnina pa sve do nedavno progovaralo o ljubavi, problemima, situacijama u društvu, stavovima, socijalnoj tematici ili jednostavno osobnom doživljaju. Poezija se provlačila kroz sve sfere društva i u čitalačkim krugovima bila cijenjena jednako kao i prozni tekst. Moderno doba, koje se razvija kroz poslijeratno 20. stoljeće, sa sobom osim tehnoloških otkrića i suvremenih pogleda na društvo nosi i početak kraja do tada istaknutog literarnog žanra. Gotovo se čini da se intimni načini razmišljanja zamjenjuju globalno postavljenim „činjenicama“ protiv kojih se danas teško može.
Nove generacije imaju slab kontakt s poezijom jer se ne usude prepusti joj bilo kakvu potencijalnu vlast nad njihovim doživljajima i razmišljanjima. Ona im se često čini zastarjelom i apstraktnom te samim time u potpunosti udaljenom. Mladi današnjice se mogu smatrati i generacijom slike jer im se često nešto može dokazati samo kroz očima im vidljiv primjer, a nisu spremni na susret s unutarnjim ja kojeg čitanje poezije zapravo donosi. Poezija se, u jednu ruku, lako može usporediti s religijom jer oboje iziskuje napor da se upozna i shvati samoga sebe. Čitati poeziju od nas iziskuje i poznavanje jezika, a nažalost smo slabi u tome zbog konstantnog utjecaja suvremenog slenga koji u našem
vokabularu neprestano zamjenjuje punoznačne riječi kraticama i reducira bogatstvo jezika koje poznamo.
Jedan od razloga zašto mladi odbijaju kontakt s poezijom je i način na koji im se ona prezentira kroz nastavu materinskog jezika. Učenicima se uglavnom nudi limitirani popis autora često vrlo slične tematike što im u startu daje iluziju da je sva poezija slična. Možda bi od pomoći bilo da se umjesto imena jednog autora mladima ponudi izbor tematike skupa sa sugestijama o onima koji su tu tematiku najviše proslavili jer čitatelj je tako upućen ka nečemu sebi bliskom i gubi osjećaj zbunjenosti i neusmjerenosti.
Iako poezija nije „svačija šalica čaja“ i nekima se teže upustiti u nju, bitno je to da je svatko pozvan zaviriti u njezin živopisni svijet u čijem će se djeliću zasigurno pronaći. U današnjoj užurbanoj sredini gdje se sve čini jasnim i određenim gubi se osjećaj romantike života kojem su svi ti autori posvetili svoje živote. Ljepote, ali i tegobe ovozemaljskog života gledaju se bez dubine i rijetko kad se prodire u njihovu srž da bi ih se bolje razumjelo. Jedni druge vidimo samo kao objekte koji nas okružuju i zaboravljamo na specifičnost svake individue s kojima bi se možda mogli savršeno povezati, a da toga
nismo ni svjesni.
Ljudski se ukusi razlikuju i teško je dati savjet s kime pod ruku krenuti na put čitanja, ali je bilo kakav prijedlog bolji od šutnje. Nemoguće je reći tko je od pjesnika kvalitetniji od kojeg baš iz razloga što se obraćaju različitim pojedincima, ali ovdje je lista prijedloga onih koji bi možda na pristupačniji i osobniji način mogli pridonijeti tome da se zaljubimo u poeziju i usvojimo je kao dio sebe.
1. Edgar Allan Poe – Annabel Lee / Gavran
2. Sergej Aleksandrovič Jesenjin – Doviđenja, dragi, doviđenja / Pismo majci
3. Emily Dickinson – Divlje noći – divlje noći! 4. Walt Whitman – O kapetane, moj kapetane / Pjesma o meni
5. William Wordsworth – Sjaj u travi
6. Dobriša Cesarić – Balada iz predgrađa / Jesen / Vagonaši
7. Antun Gustav Matoš – Utjeha kose / 1909.
8. Charles Baudelaire – Cvjetovi zla
9. Vesna Parun -Ti koja imaš nevinije ruke
10. Konstantin Simonov – Čekaj me
Poeziju možemo iskusiti i slušajući neke poznate glazbenike. Odličan primjer za to je Bob Dylan koji je 2016. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Rock nije jedina vrsta glazbe u kojoj je moguće pronaći poeziju, pažljivo slušanje npr. rap glazbe ( Eminem, 2Pac itd) pružit će isti doživljaj. Kad se makne glazba s određenih “narodnjaka” i čita samo riječ, ona također postaje poezijom.
Sve što je potrebno jest dozvoliti svim čulima da uživaju i prepustiti se ljepoti riječi i zvuka.
Postoji mogućnost i da mladi odbijaju čitati poeziju jer im se na satovima predstavlja kroz analize. Ona nije analiza, puno je više od toga, a služi da uživajući u njoj puno toga naučimo. Čitati treba bez predrasuda, otvorenog duha, spreman da upoznaš neko svoje ja za koje nisi ni znao da postoji. Svjetovi koje garantira su nevjerojatni, očaravajući. Kad jednom uroniš u njih, sve oko sebe gledaš drugačijim očima, emotivno ranjiviji, ali bogatiji za neprocjenjivo iskustvo glazbe nastale nizanjem riječi i misli.
„Pjesnici su čuđenje u svijetu.
Oni idu zemljom i njihove oči
Velike i nijeme rastu pored stvari,
Naslonivši uho na ćutanje što ih okružuje i muči –
Pjesnici su vječno treptanje u svijetu.“
Antun Branko Šimić
