10 predstavnika USRED-a iz Zagreba, Slavonskog broda, Bjelovara, Rajića i Županje u srijedu (7. prosinca 2016. godine) sudjelovalo je u nastupnom posjetu Veleposlanstvu SAD-a.
Posjet je započeo okupljanjem na Glavnom kolodvoru odakle nas je autobus Veleposlanstva prevezao do samog Veleposlanstva. Tamo nas je dočekao šef osiguranja koji nas je ukratko upoznao sa osiguranjem Veleposlanstva, koje čine lokalni čuvari, policija i to pripadnici Ureda posebnih poslova sigurnosti koji u američkom smislu predstavljaju Secret Service te marinci. Upozorio nas je da iz sigurnosnih razloga ne smijemo unositi mobitele i metalne predmete u Veleposlanstvo te nam je objasnio da se cijela zgrada snima, a snimke se šalju u Washington.Pojašnjava da je sam prostor Veleposlanstva, pored metalne ograde, opasan zidom debelim pola metra, nakon toga zida započinje diplomatski prostor gdje hrvatske službe nemaju nadležnost. Nakon kratkog upoznavanja sa osiguranjem, prošli smo kontrolu na ulazu te ušli u samu zgradu Veleposlanstva gdje nas je dočekla gospođa Marica Bahlen, direktorica Information Resorce Center-a koja nas je sve pozdravila, te predstavila dosadašnje veleposlanike SAD-a u RH.
Potom smo se uputili u njen ured, te nam je pojasnila da je zgrada napravljena u obliku bunkera s prozorima otpornim na metke i granate, a cijena jendog iznosi 25 000$, u zgradi je uvijek 22 stupnja te se zrak upuhuje posebnim sustavom s filterima. Voda se dobiva iz gradskog vodovoda, isto tako prolazi kroz filtere, a sva unutrašnjost uređena je u "američkome stilu". Nakon kraćeg razgovora uputili smo se u prilično veliku dvoranu gdje nas je dočekao gospodin Christian Wright, Public Affairs Officer, s kojim smo razgovarali o poslu diplomata i njegovome životu. Ističe kako je vrlo zadovoljan Hrvatskom, a pogotovo Dolcem, te ga fascinira kako i mladi i stari odlično pričaju engleski, no on je pri kraju svojeg mandata u RH koji traje 3 godine te se na ljeto seli u novo veleposlanstvo i tako već 14 i pol godina. Ističe da ga je Hrvatska fascinirala i po jelu, kavi, ali i kvaliteti života u Zagrebu. Pojašnjava da je posao doplomata zanimljiv, uzbudljiv i da je svojim poslom zadovoljan, kao i plaćom. Priča 5 jezika, a svakim odlaskom u novu državu uči novi jezik.
Nakon njega imali smo priliku družiti se s marincima koji se brinu o sigurnosti u Veleposlanstvu. Isti su nam prezentirali naoružanje i opremu koja teži čak 35 kilograma, a vrijednosti je oko 10 000€ po osobi. S njima smo razgovarali o tome kako je biti marinac, kakva je obuka te kakav je to osjećaj kada netko puca na tebe. Svoj posao smatraju zanimljivim i uzbudljivim, a uz slobodno vrijeme igra nogomet te u i tamo ode na šljivovicu, koju je jako zavolio. Potom nam se priključio gospodin Doug Jones, Deputy Chief of Mission (Deputy Ambassador) koji obavlja veleposlaničke dužnosti i poslove kada je veleposlanica odsutna, koji ističe kako voli raditi s mladim ljudima te nam pojašnjava mogućnosti obrazovanja u SAD-u te ističe da su europljani dobrodošlli u SAD-u, pogotovo oni koji su se voljni obrazovati i usavršavati. Zaključno nam se obratila gospođa Liz Harris, konzulica i šefica Konzularnog odjela., koja nam je pojasnila čitavu proceduru za dobivanje vize, pojasnila kakve vize postoje i što je njihov posao. Također, pričale su nam o diplomatkom imunitetu te o važnostima njihovoga posla kao konzularnih službenica. Naposljetku je uslijedio kraći obilazak same zgrade gdje smo vidjeli urede, glavni atrij te nam je pojašnjeno da je cijena izgradnje čitave zgrade bila 70 000 000 $, a da je zgrada izgrađena davne 2003. godine kad su i uselili u nju.
No nas je najviše od svega iznenadila ljubaznost Amerikanaca, njihov odnos prema nama i sama opuštenost na radnome mjestu. Svi su nas primili kao da smo i mi Amerikanci i uz razgovor se našalili s nama. Pored svih novih činjenica is stvari koje smo naučili, dobro smo provježbali engleski te se zabavili.
