Rujan. Mjesec koji većina učenika ne voli jer tu prestaje njihov odmor,a pogotovo prvašići jer ovo je razdoblje sigurno najstresnije za njih. Većina prvašića priprema se za novu školsku godinu, kupuju nove knjige, polaze u novu školu i nalaze novo društvo. Nema kraja nabrajanju novih stvari. Budući da se i drugi tjedan približio kraju, odlučio sam podijeliti s vama kako sam ja preživio ta prva dva tjedna, pa možda i nekima, koji su kao i ja prvašići, to pomogne.
Prvi mi je dan bio dosta zastrašujuć.Pogotovo zbog toga što dolazim iz manjeg mjesta,pa su tu i dodatni stresovi.Kada sam ušao u novu školu, većinu dana pričao sam s društvom iz svog mjesta,ali odmah sljedeći dan odlučio sam da ću se upoznati s drugima iz svog razreda.Tako da, mogu reći svim prvašićima da se ne srame prići drugim osobama jer nevjerojatno je koliko nas ima različitih ljudi ,ali u tim prvim danima u školi svi smo isti izgubljeni,nikakvi i želimo samo nekog tko će nam biti podrška.
Nakon prvog tjedna, sve je odmah opuštenije.Upoznao sam sve iz razreda i sve nastavnike,a posebno što mi je pomoglo je što sam pronašao nekog starijeg.Ta će vam starija osoba sve bolje objasniti o školi, ali i o problemima, kao što će vas moći i upozoriti na razne nastavnike – reći kako oni ocjenjuju ili možda kakav moraš biti na tom određenom predmetu.
Drugi je tjedan čak prošao dosta brzo.Razni inicijalni i ponavljanje pod nastavom još su ga i više skratili. Odmori su bili sve zabavniji, razne priče između svih nas ili netko kaže neku glupost pa svi "umremo od smijeha".Ono što će mi posebno ostati u sjećanju izreka je koju nam je razrednik rekao,a to je da nam je Bog dao mozak i stražnjicu,a na nama je da ju iskoristimo kako treba.Oni koji se još nisu uklopili u novo društvo ne trebaju se brinuti, s vremenom sve dođe na svoje,a ja vjerujem starijima da će nam ove tri ili četiri godine proći jako jako brzo.Zbog toga želim svima poručiti da uživaju dok još mogu!
