Razgovarajte o bilo čemu što ga zanima – o sportu, autima, obiteljskom životu, lego-kockama, bilo čemu, samo se klonite teme discipline i škole.
Lisa KITZMANN, učiteljica trećeg razreda u Kaliforniji, tijekom godine nekoliko je puta isprobala strategiju i rezultati su bili iznenađujući. Dok je gradila odnose s odabranim učenicima, njihovo se ponašanje u učionici popravljalo, a time i njezin stav prema njima.
„Kad postanete bliski s djecom koja su vas nekad izluđivala i počnete shvaćati zašto se tako ponašaju, vaš se stav mijenja”, kaže Kitzmann.
Strategija „Dvije za deset” probija led, to je vježba koja gradi povjerenje obiju strana. U početku može biti teško probiti led, priznaje Kitzmann, posebno kad učenikovo ponašanje utječe na razred i ometa učenje. Ali ako odvojite vrijeme i zaista upoznate učenike, možete početi nazirati razloge njihova lošeg ponašanja.
„Ono se u većini slučajeva pojavljuje kada djeca nemaju povjerenja u odrasle koji bi im trebali biti uzori ili kad im kod kuće nedostaje strukture, rutine i discipline”, kaže Kitzmann. „Često zaboravljamo da je djeci potrebno poštovanja jednako kao i odraslima.”
Vježbajući strategiju „Dvije za deset”, Kitzmann je dobila poticaj uvesti strukturirano vrijeme „jedan na jedan” za svoje najnemirnije učenike i oni su joj uzvratili otvarajući se na potpuno drukčijoj razini. „Nakon što mi je dijete reklo da mora ići u policijsku postaju kako bi njegovi roditelji bez svađe obavili zamjenu radi posjeta ocu tijekom vikenda, imala sam mnogo više razumijevanja za njega”, kaže. „On se nosi s problemima odraslih ljudi i okolnostima koje su izvan njegove kontrole. Moje strpljenje i motivacija da mu pružim sigurnost u tom slučaju postaju važniji od njegova akademskog uspjeha.”
Kao što je Kitzmann naglasila u svom članku za Education Update, počinjete gledati dijete u drukčijem svjetlu kad potičete razgovor koji seže dalje od „kako si danas, drago mi je što te vidim”.
„Dublji razgovori vode suosjećanju koje dolazi samo kad uložite svoje vrijeme, slušate i otvorite srce”, kaže Kitzmann. „Kad doznate što se krije u djetetovoj glavi i srcu, a ne kad samo površno razgovarate, to čini veliku razliku. Djeca znaju kad odvojite tih nekoliko dodatnih minuta kako biste razgovarali o njihovim osjećajima.”
Za Lisu Kitzmann strategija „Dvije za deset” nije bila odgovor na loše ponašanje u učionici, ali je bila početak.
