Simpificirane rečenice, uobičajeno napisane sprejem, pričaju nam svoju priču po zagrebačkim ulicama. Ova urbana pojava koja polako obilježava naše ulice u zadnje tri godine, samouvjereno se širi, uznemiruje, ali i zabavlja naše građane.
Britke rečenice kritiziraju društvo u kojem živimo, živote koje vodimo, ali i naglašavaju trenutak kojeg ne možemo promjeniti. Njihova se upozorenja kontinuirano pojavljuju u virtualnom svijetu, kružeći društvenim mrežama i zaokupljujući nama pozornost.
Popularnost ovakve vrste umjetnosti raste paralelno s njezinim sociološkim i političkim značenjem. Zbog anonimnosti autora i učestalosti, te kratke rečenice postale su misterija. Zagonetka koja je plašila stanovnike Zagreba, koliko ih i uzbuđivala. Proces koji smo prošli pri zaljubljivanju u uličnu umjetnost ove vrste imao je dug put. Od odbacivanja i osude koje dolaze ruku pod ruku s egzotikom i opasnošću ovih nenametljivih poruka, pa do prihvaćanja i poticanja zbog svog pomalo izopačenog humora, a na koncu i slavlja ovih inovativnih rečenica.
No, je li to zaista urbani fenomen ili samo puki vandalizam ?
Kakogod, u jednom se možemo složiti, ove orginalne i neponovljive poruke nam se usijecaju u glavu, čine javni prostor ugodnim, mekšim, a i nama bližim.
