odgòditi
-glagol
odgòditi (što) svrš. 〈prez. òdgodīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òdgođen〉
-uzrokovati da se sastanak, priredba, učenje i slično dogodi u neko kasnije vrijeme
*savjet je da pokušate izbjeći odgađanje
Tko bi zamislio da nakon desetljeća problema s odgađanjem, upravo na rješenje samog naiđem na portalu rječnika hrvatskog jezika. Pokušajte izbjeći odgađanje, zvuči tako elegantno u svojoj jednostavnosti. Kad smo već kod toga, idemo se odmah i pobrinuti za to da pretili ljudi tek tako prestanu pretjerivati s hranom, depresivni ljudi prestanu osjećati apatiju, a i neka netko kaže dupinima, kitovima i morskim stvorovima da izbjegavaju biti izvan oceana.
"Pokušaj izbjeći odgađanje" je savjet jedino dobar za fejk kampanjce – one ljude koji kažu "Završni rad sam počeo pisati u siječnju,ajme takav sam kampanjac." Ne, kampanjac si kad kreneš raditi završni rad 10.5. u 23:58, a rok za predaju ti je 12.5. Međutim stvar koju rječnici ni fejk kampanjci (a niti jedna normalna organizirana osoba) osoba ne razumiju da istinskom, pravom kampanjcu, odgađanje nije opcija – odgađanje je nešto što oni ne znaju kako ne činiti.
Čak i s ovim člankom, ideju da ga napišem dobila sam negdje sredinom listopada, trebalo mi je pola studenog da ga zapišem u bilješke stvari koje moram obaviti,a cijeli prosinac i evo dosta siječnja da ga realiziram. Da ne govorim o tome kako sam se uhvatila pisanja samo zato što zapravo trebam učiti fiziku jer pišemo test, pa da me ne pere tolika grižnja savjesti što umjesto toga chillam po laptopu i gledam dvadeset i sedmi video Zvoganja, ja sam odlučila napraviti nešto proaktivno .
Kako bismo razumjeli zašto kampanjci toliko odgađaju, trebamo prvo razumjeti mozak nekampanjca.
Izgleda poprilično normalno (koliko ovakav crtež normalno može izgledati, naravno) , idemo sad pogledati mozak kampanjca:
Nešto vam se čini drugačije? Izgleda da Racionalan -donositelj odluka u mozgu kampanjca koegzistira s ljubimcem – Majmunom trenutačnog zadovoljstva. Da samo koegzistiraju kao ljubimac i njegov vlasnik bilo bi okej – slatko čak, možda -kada bi samo Racionalan-donositelj odluka znao kako držati Majmuna za ljubimca. Nažalost , koegzistencija s Majmunom nije sadržana u treningu niti opisu posla Racionalnog donositelja odluka, pa je on ostavljen potpuno bespomoćan u odrađivanju posla.
Možemo si predočiti njihov razgovor kako teče na vrlo jednostavan način. Samo zamislite koliko puta ste se našli u stisci s vremenom , bili svjesni toga , međutim odlučili ste da je zanimljivije gledati hrpu videa dubokomorskih životinja, gledajući to otvorili ste slučajno video mački koje se boje krastavaca , a završili na videu mame Justina Biebera. Nakon što vas je ipak pecnula grižnja savjesti, a vi odlučili učiniti nešto sa svojim životom što ne uključuje hodanje od kreveta do hladnjaka, te ste otvorili album fotografija jer tamo su sve bilješke sa satova, shvatili ste da su fotografije sasvim neorganizirane ,a ne može to tako. Odlučite srediti to, pogledati cijene čarapa na ebayu i odjednom je 18:00 ,a vi ste se dogovorili za kavu u 19:00.
Činjenica jest, Majmun trenutačnog zadovoljstva je posljednji stvor koji bi trebao biti zadužen za odluke – on misli samo o sadašnjosti, ignorirajući pouke iz prošlosti i bez obzira na budućnost zajedno. On se odnosi isključivo uz maksimiziranje jednostavnosti i zadovoljstva sadašnjeg trenutka. Ne razmišlja racionalno i smisleno – zašto bi mi i dalje trčali, on misli, kad možemo stati, osjećali bismo se puno bolje. Zašto bismo vježbali sviranje tog instrumenta, kada to nije zabavno? Zašto bismo ikada koristiti računalo za rad, kad internet sjedi u kutu i samo čeka da se doslovno poigramo sa svim mogućnostima koje on donosi? Majmun misli da su ljudi ludi.
-U svijetu majmuna- ako jedete kada osjećate imalo gladi, spavate kada ste umorni, i ne radite ništa konkretno aka teško -poprilično ste uspješan Majmun. Međutim u stvarnom svijetu , Majmun trenutačnog zadovoljstva je poprilično nekvalificirani navigator i njegov utjecaj dovodi i nas i Racionalnog donositelja odluka do samomržnje i gađenja. I tako stvori čitav nered u mozgu kampanjca. A mi se pronađemo u tamnom mjestu uma zvanom The Dark Playground.
To je mjesto za koje svaka osoba koja je učila noć prije važnog ispita zna. Možda ne po tom imenu , već po aktivnostima koje ono donosi zasigurno. Svakodnevne aktivnosti koje bi se trebale odvijati samo u slobodno vrijeme ,provode se i kada ste svjesni da sutra pišete test iz kemije, pita Krležu i zadnji je dan predavanja eseja iz povijesti. Zabava koju imate u tom crnom,mračnom igralištu i nije zapravo zabava jer ste negdje u umu svjesni toga da je nezarađena, a sam zrak na igralištu ispunjen krivnjom, strahom i anksioznošću. The Dark Playground je igralište nastalo kad apsolutno nemate pojma što činiti sa životom i kako ga dovesti u red, a Racionalan donositelj odluka je dobio ideju da učini nešto valjano u vezi vaše gotovo nerješive situacije. Međutim kako je Majmuna teško pobijediti , tako se vi i nađete u vrtlogu potpuno bizarnih aktivnosti.
.
Međutim kako onda kampanjac stigne obaviti sve obaveze na vrijeme? Ostati budan cijelu noć prije ispita i proći knjigu za koju je potrebno dva tjedna u samo nekoliko sati? Odgovor je poprilično jednostavan. Čudovište Panika. Zvjerka koja se pojavi u našem mozgu u posljednje trenutke "slobodnog vremena". On spava u našem mozgu, i probudi se svaki put kad se pojavi mogućnost javnog sramoćenja, obrazovne katastrofe ili neke druge zastrašujuće posljedice.
