Tijekom svibnja, točnije od 2. do 6.5. Erasmus ekipe iz Grčke, Turske, Italije, Litve, Latvije odsjele su u hotelu Patria u Belom Manastiru. Prvog dana ujutro imali smo predstavljanje škola i država, zatim ručak i malo slobodnog vremena, nakon toga smo pogledali predstavu “Living history” koju je odradilo Gradsko kazalište Beli Manastir u suradnji s mojom školom, predvečer smo imali kviz u kafiću City. Drugi dan prošao je posjetom Plitvičkim jezerima, a po povratku su posjetili i glavni grad. U srijedu smo išli u posjetu muzeju Slavonije i u obilazak Osijeka, a navečer smo im priredili party. Četvrti dan odveli smo ih na Jankovac. A za kraj, odnosno u petak smo ih proveli kroz Baranju i Kopački rit. Poslije ručka u Kormoranu su dobili certifikate. Ja nažalost nisam mogla sudjelovati u svim aktivnostima pa ne mogu opisati doživljaje.
Pošto ja nisam bila puno aktivna pitala sam neke profesore i učenike za mišljenja:
“Putovanje i naše vrijeme tamo bilo je veličanstveno i nezaboravno, bilo je to jedno životno iskustvo koje nikada neću zaboraviti i zauvijek ću njegovati. Najbolji dio je bilo gostoprimstvo i prijateljstva te veze koje smo razvili. Najgore je vjerojatno bila mala količina hrane na nekim mjestima. Definitivno bih opet bez razmišljanja došla i veselim se ponovnom susretu ” (A.D., 17, 3. gimnazija Ioanninon Epifaneios School)
Lada je ugostila dvije cure iz Turske pa mi je ispričala svoje doživljaje.
“Pa bilo mi je odlično s njima. One se zovu Elif i Hena. Počele smo se dopisivati još prije nego što smo se upoznale uživo tako da smo, kada su došle, već bile prijateljice. Bile su jako drage, jedino im je trebalo dugo da se spreme pa smo često kasnile jer ih je teško istjerati na vrijeme iz kuće. Udomaćile su se jako brzo i donijele su mi jakooo puno poklona među kojima je bilo 5 kutija lokuma (sve različite vrste) turska kava i turska džezvica za kavu. Pričale smo cijelo vrijeme, zabavljale se, partijale, slikavale se… Vole dosta pričati i najviše mi se svidjela Elif jer je Hena umišljena dosta, ali je bilo izdržljivo i nije bila takva baš stalno. Plesale smo skupa, išle po kafićima i tako svašta. Bilo mi je precool kad bi skužile koliko istih stvari imamo u našim državama od jela do nekih općih kulturoloških stvari. I npr. hrpa riječi u hrv pogotovo u šokačkom govoru… sve su to turske riječi. Npr. Jastuk, jorgan, džezva, kašika, penđer, šećer, taban, onda kad za nekog kažeš da je budala. Bilo mi je odlično s njima osim eto onih nekih malih nedostataka, ali ukupan dojam odličan.” (L. Z., 16, Gimnazija BM)
“1. U prvi mah, biti domaćin bilo je stresno, tim prije što je naše domaćinstvo u svibnju 2022. bilo neočekivano. No, naposljetku, prof. Knezović, Figecki i ja zadovoljne smo obavljenim poslom. Iskreno, neke bismo stvari možda kad gledamo unazad, napravile i drukčije, ali kako kažu, lako je biti general poslije bitke. Bio je to tjedan koji neće zaboraviti ni učenici, ali i nijedna od nas tri. 2. Mislim da su sve aktivnosti bile zanimljive i spoj ugodnog s korisnim. Meni se osobno najviše svidio povijesni igrokaz na engleskom jeziku koji su naši učenici upriličili u Etnološkom centru baranjske baštine, posjet N. P. Plitvička jezera, radionice u muzejima, obilazak Tvrđe pod vodstvom prof. Figecki te pub-kviz u organizaciji prof. Vukelića. 3. Meni je osobno najteže pala organizacija ručkova, večera i komunikacija s restoranima s kojom se uglavnom patila naša koordinatorica prof. Knezović, kao i s papirologijom i birokracijom, kako našom, tako i europskom. U osobnom smislu, ne volim baš beskrajne večere i zabave koje u nekom trenutku većini sudionika postanu obveza nakon napornog dana i moraju trajati više nego što je ljudima ugodno i zabavno, barem meni. No, ručak u Kormoranu i svečana dodjela certifikata bili su mi stvarno lijepi. Kao majci dviju kćeri, osobno mi je najteže palo što sam bila van kuće i po 15 sati dnevno te sam ih tijekom toga tjedna jedva i viđala, a i u tim rijetkim je trenucima znao zvoniti mobitel zbog posla, pa i u kasnim noćnim i ranim jutarnjim satima. No, sve u svemu, prevladava ono pozitivno. 4. Glede mojih doživljaja, najviše će mi u sjećanju ostati bajkovita ljepota Plitvičkih jezera koja sam i sama po prvi puta u životu vidjela. Također, upoznala sam neke drage ljude.” (Pedagoginja Gimnazije Beli Manastir)
