UVOD U ZAGONETKU
Slavonija je u ovim ljetnim mjesecima puna komaraca i debelih crnih buba pa vlasti nastoje ukloniti sve „štetočine“ iz svojih dvorišta. Izgleda da nisu sve hodajuće bube otporne na sprej, ali većina njih svojim nožicama kreće u bogatu inozemnu pustinju. Majke sa svojom djecom, trudnice, očevi, sinovi, nećaci, snahe, tete i ujaci spremaju svoje torbe i kreću u obećane zemlje nebalkanske u potrazi za smislom svojih života i radnih predispozicija. Prisiljeni su ostaviti svoju obitelj, a izgleda da je to možda i zbog spreja koji se proširio u njihove aureole. Taj sprej otrovno su promućkali visokodostojanstvenici – misle građani, a Hrvatska nije zemlja sreće. Zašto bi uopće i bila? Društvene podjele, reforme koje nas stišću u uskoj konzervi, ministri koji prepisuju diplomske radove… Život je crn, ponekad ironično žut – shvatili su Hrvati, a prazna obećanja potopila su ih u moru suza. Puni otrova u svojim aureolama kreću na križni put noseći dostojanstvo koje im je u matici bilo skoro oduzeto. Jadni mi, roj debelih buba pošprican Raidom iz Agrokorove prodavaonice. Tragikomično.
POČNI TRENIRATI TRČANJE NA DUGE STAZE
Želiš li sa mnom? Želiš li u svijet ideoloških ratova? Želiš li pronaći sebe u tuđem upravljanju? Želiš li da ti vise konci iz pokrpanih udova? Biti marioneta bez dobronamjernog gospodara? Samo daj, sasjeći će te grizodušje i postat ćeš svjedokom korupcije i ugnjetavanja. Nije ni čudo što se bube ne množe u matici, zašto bi im djeca bila zaslijepljena pogrešnim vrijednostima? Zašto bi ljudi morali trpjeti da ih se gleda kao na bube koje treba pokoriti? Ironično je žut ovaj svijet, a zašto bismo morali vjerovati političarima koji nas žele učiniti radnicima u njihovoj tvornici ljudskih duša? "Hrabrim" političarima koji nas žele potkupiti legalizacijom kanabisa i hardcore Facebook videima? Upravo zato ljudi lome gležnjeve dok trče preko ove bodljikave žice. Tko sluša njihove zahtjeve? Tko sluša njihove težnje za uređenijim pravosuđem i školstvom? Tko im daje savjete, ponude, ideje ili slobodu kreativnosti? Sigurno ne. Ljudi sami kuju planove, a to je uglavnom da u roku odlete izvan žice prije nego im sprej zamuti oči. Jadni mi, trebali bismo početi vježbati trčanje na duge staze.
ŽIVOT JE U SVAKOM SMISLU MRTVA PERSPEKTIVA
Ova je zemlja sekularna samo na papiru – kažu građani. Siguran sam da ćete ubrzo pobjeći, iako vas je možda zavela prirodna ljepota Hrvatske. Ova je zemlja utopija za sanjare i boeme. Ili možda one koji žele u životu prolaziti bez trunke truda – kažu stariji. Stariji kažu da su ljudi nekad više napuštali zemlju, da je ova situacija ponekad prenapuhana, da se mladi konstantno žale i da ne znaju pokrenuti inicijativu u onom što im se nudi pred nosom. Mladi su lijeni, slijepo vjeruju strancima i sanjaju rajske vrtove. U hrvatskoj je glavi uvriježeno da sve hrvatsko treba biti zakopano na smetlištu, da te svaka osoba koja ti kaže „dobar dan“ želi pokrasti, da posla nema, iako jutarnja kava traje do 3 popodne. Promjena je nemoguća u zemlji u kojoj ljudi provode više vremena u pripremi, kavi i žaljenju nego u samom poslu.
DOSTA BI BILO UMJETNOSTI
Dosta bi bilo umjetnosti? A što je život? Život je umjetnost. Stvar je pojedinca kako komponirati svoje životno djelo, ljudski identitet definiraju i njegove kulturološke karakteristike. Zato je masovno napuštanje neke zemlje neupitno ozbiljan problem. Ljudima je dosta podjela, prepucavanja, neiskorištavanja mogućnosti i monotonih političara koji obećavaju ono što ne mogu ispuniti. U Hrvatskoj je preko 300000 nezaposlenih, manjka radnih mjesta. Ipak mislim da bi odlazak iz zemlje trebao doći na zadnjem mjestu (osim u svrhu obrazovanja). Ljudima je dosta života u prošlosti! Izvan Hrvatske dobivaju ponude koje im jamče dostojanstveniji život i odnos prema pojedincu. Žele se riješiti „balkanizma“, a mnogi od njih izgubili su nadu u bilo kakvo pokretanje vlastitih inicijativa jer smatraju da se njihov rad i zalaganje u ovoj zemlji ne cijene. I ja mislim slično kao i većina ljudi o navedenim problemima, no o odlasku izvan Hrvatske razmišljam sve manje. Razlog je sloboda koju ovdje osjećam. Ljudi koji odlaze često se žale na prenatrpan raspored i nedostatak slobodnog vremena. Život u razvijenim protestantskim zemljama uglavnom je šabloniziran, ljudi su robovi tehnologije. Smatram da ovdje imam više mogućnosti za kreativnost. U ovom kreativnom kaosu iz kojeg uvijek mogu crpiti nedostatke i razmišljati kako ih nadograditi ili popraviti. Volim nered koji ovdje vlada, raznolikost kulture, hrvatsku nonšalantnost i ispijanje vruće kave svako jutro. Svjestan sam svih nedostataka (pogotovo u obrazovanju), ali možda ću zauvijek ostati u ovom „kavezu“. Ako ništa drugo, ovdje mlade osobe bar imaju opravdanje za svoje buntovništvo.
SRETAN PUT
Ako ste i vi jedni od onih koji ste u bliskoj prošlosti odletjeli iz ovog roja, sretan vam put, nadam se da ste s razlogom napustili ovo carstvo. Ali, budite svjesni da je uvijek vrijedno boriti se za svoja prava, radna mjesta i ispunjenje vlastitih snova i talenata. Nek' vam je sa srećom!
