Početci obrazovanja na ovim prostorima sežu u 10. st., a do 18. st. bili su vezani uz crkvu i svećenstvo. Marija Terezija započinje reformu obrazovanja 1774. godine izdavanjem naredbe o Općem školskom redu s naglaskom na osnovno školovanje. Od tada se na svakom mjestu uz župnu crkvu trebala otvoriti pučka škola. Pohađala su ju djeca od 7 do 12 godina. Prva javna učiteljska škola otvorena je 1849. god., dok je prvi zakon o školstvu donesen 1874. Time petogodišnje školovanje postaje obvezno, a jezik poučavanja hrvatski. Od 1958. obvezno je osmogodišnje školovanje. Nakon toga učenik može nastaviti svoje školovanje u srednjoj školi gimnazijskog ili strukovnog smjera, a nakon toga na nekom od fakulteta.
Prednosti hrvatskog obrazovnog sustava:
1. Niska stopa ranog napuštanja školovanja i visoka stopa visokog obrazovanja.
2. Omogućuje vještine koje traže hrvatski i svjetski poslodavci.
3. Kvaliteta mladih, njihova ambicioznost i motivacija.
4. Vrlo visoka stopa pismenosti odraslih – oko 98%.
5. Kurikularna reforma koja omogućuje ispravljanje većine nedostataka obrazovnog sustava.
Nedostatci hrvatskog obrazovnog sustava:
1. Premalo sudjelovanje u predškolskom odgoju i obrazovanju.
2. Nedovoljno zakonski uređen sustav obrazovanja odraslih.
3. Sustav premalo vrednuje najbolje, a previše ulaže u prosječnost.
4. Prevelik broj obveznih predmeta, a nedovoljan broj izbornih.
5. Nedovoljno naglašena potreba za naprednom tehnologijom.
