Damir Najmenik, profesor je hrvatskog jezika te diplomirani knjižničar. Osnovnu i srednju školu završio je u Orahovici, a Pedagoški fakultet i dodiplomski studij knjižničarstva u Osijeku. Kroz intervju s njim, saznali smo koliki je zapravo zaljubljenik u putovanja i što je sve posjetio u svojih 40 godina. Zadnje putovanje, za koje mnogi smatraju kako je to vrlo hrabar potez, bilo je njegovo putovanje života – Tajland, Vijetnam, Kambodža.
Kada ste se općenito odvažili na putovanja u tako daleke zemlje?
Putovanjima sam se zarazio još 1999.godine kada sam išao na svoje prvo veće putovanje u Veliku Britaniju, točnije u London, ali sam tamo išao kod rodbine pa svojim prvim samostalnim putovanjem smatram ono u Berlin iz 2003.godine.
Zašto ste odabrali ove destinacije?
Na preporuku drugih putnika koji su već bili tamo. Dilema je bila između Južne Amerike i Tajlanda, Vijetnama i Kambodže. Surfao sam i tražio zanimljivosti na internetu, tražio avionske karte i budući da su avionske karte za Tajland, Vijetnam i Kambodžu bile jeftinije, odlučio sam se za te destinacije. Južnu Ameriku ostavljam za neki drugi put.
Na koji se način snalazite u nepoznatim zemljama, obzirom da ne putujete preko agencija, nego sami?
Dobro se pripremim prije svakog putovanja. Smatram da danas nije teško putovati jer se sve može organizirati iz udobnosti svoje sobe. Intenzivno se pripremam i istražujem destinacije neka dva do tri mjeseca prije putovanja. Avionske karte kupim dosta unaprijed jer su tada znatno jeftinije. Smještaj se može dogovoriti unaprijed ili na licu mjesta. I tako sam avionima, taksijima, tuk-tuk rikšama, vlakovima, autobusima, splavovima i nogama obišao ove tri mistične države.
Koje su najveće razlike između Hrvatske i Tajlanda, Vijetnama i Kambodže?
Bangkok je grad s oko 8 milijuna prijavljenih stanovnika, ali golem je broj neprijavljenog stanovništva, ukupna brojka procjenjuje se na 15 milijuna. To je grad koji nikad ne spava i u kojem se stakleno-betonske građevine nalaze tik uz budističke hramove. Hrana je različita: mnoge slatke,kisele, ljute i slane kombinacije, burgeri i pizze od krokodila, kukci kao čips. Posjetio sam budistički hram Tiger Temple u kojem se monasi i volonteri brinu o tigrovima. Tigrovi su slobodni i pripitomljeni, možete se fotografirati s njima, šetati ih, čak i kupati. Navodno se nikome ništa nije dogodilo. U Vijetnamu je bila nezamisliva gužva u prometu. Na cestama možete vidjeti bezbroj skutera. Ovdje se prelazak preko ceste tretira kao adrenalinski sport. U Tajlandu sam posjetio Amphawa Floating Market, plutajuću tržnicu gdje se trgovina odvija na površini vode. Nešto se donijelo i kući, kao i rakija u kojoj se nalazi prava kobra koja u ustima drži škorpiona.
Što Vam je u sjećanju ostalo kao najljepša uspomena? Jeste li imali negativnih iskustava?
Teško je izdvojiti nešto najljepše. Svih 15 dana putovanja bilo je 15 lijepih i posebnih dana. Ako bi već nešto trebao izdvojiti, onda su to dječji osmjesi, upoznavanje novih ljudi i razgovori s domaćim stanovništvom. Nisam imao negativnih iskustava.
Mnogi su Vam, prije i nakon putovanja, čestitali na hrabrosti. Je li Vas bilo strah i jesu li te zemlje sigurne za putovanje?
Nije me bilo strah jer za to nije bilo ni potrebe. To su sigurne zemlje, za život i putovanje. Naravno da se treba čuvati, ali jednako kao i u Hrvatskoj. Ne zalaziti na mjesta koja nisu preporučljiva i sigurna. Zanimljivo je istaknuti kako sam sreo mnogo vaših vršnjaka koji sami putuju i ništa im se nije dogodilo.
Što ste naučili na ovom putovanju?
Naučio sam mnogo o njihovim običajima, upoznao različite kulture te doista shvatio kako trebamo cijeniti ono što imamo ovdje, npr. pitku vodu i svježi zrak koji mi je najviše nedostajao. Tamo je velika sparina i vlaga i nigdje nema svježeg zraka.
Biste li ovo putovanje preporučili svom djetetu?
Da,svakome.
Uz ovo daleko putovanje, posjetili ste i mnoge druge destinacije. Spomenut ćemo samo neke: New York, Indija, Cuba, Irska, Berlin. Koje biste od ovih putovanja izdvojili i zašto?
Svako mi je putovanje ostalo u lijepom sjećanju. Nabrojat ću samo neke od gradova koje sam posjetio – Edinburgh, Glasgow, Falkirk (Škotska), Lisabon, Sintra (Portugal), Madrid, Barcelona (Španjolska), Pariz, Cannes, Nica, Monako (Francuska), Prag, Brno (Češka), Amsterdam, Rotterdam, Haag (Nizozemska), Moskva (Rusija), Kijev (ukrajina), Brugge (Belgija), Rim, Milano, Venecija, Verona, Padova (Italija), Berlin, München (Njemačka) itd. Svako je putovanje specifično te je na svakom lijepo. Indiju bih izdvojio kao najluđe putovanje, na Kubu se svakako želim vratiti jednoga dana, a Edinburgh smatram najljepšim gradom u kojemu sam bio.
Kakvi su bili Vaši srednjoškolski dani?
Prekrasni. Obilježili su ih dobro društvo, izlasci, dobra glazba, domaći koncerti. I danas putujem na koncerte pa sam do sada gledao neke od najvećih svejtskih glazbenika kao što su: Bruce Springsteen, Bob Dylan, The Rolling Stones, Rod Stewart, Paul McCartney, Depeche Mode, U2, Bryan Adams, ZZ Top, Joe Cocker itd. Sadašnji ravnatelj naše škole bio mi je razrednik, s kojim sam u dobrim još od srednjoškolskih dana.
Što mislite o glazbi koju mladi danas slušaju?
Ne pratim noviju glazbu. Zapeo sam u 60-im,70-im i 80-im, što se glazbe tiče. Današnja mi glazba baš ne odgovara.
Što mislite o Erasmus programima i razmjenama učenika?
Podržavam sve načine razmjene iskustava, upoznavanja novih ljudi, kultura i običaja.
Jeste li kao srednjoškolac imali priliku putovati?
Ne, jedino putovanje bilo mi je u Budimpeštu. Na maturalno smo putovanje trebali ići u Španjolsku, no tada je započeo rat. Vlasnik agencije pobjegao je s našim novcima tako da sam Španjolsku vidio tek nakon 20-ak godina kada sam svoj razred vodio na maturalno putovanje. Bilo nam je izvrsno.
Što Vas inspirira na putovanjima, ali i u svakodnevnom životu?
Želim živjeti svaki dan što kvalitetnije i sretnije. Od jutra kako se probudim već sam sretan i zadovoljan, a najveća podrška mi je obitelj, s kojom također često putujem.
Što biste poručili mladima?
Slušajte roditelje i profesore i budite dobri jer se dobro dobrim vraća. Ako imate želju i mogućnost putovati, odvažite se, nije strašno!