Čime se sve bavi uredništvo Medicinara?
Za početak bih htjela naglasiti da iako se radi o dosta službenoj grupi ljudi, dakle urednicima našeg omiljenog „Medicinara“, mi smo zapravo tim prijatelja, medicinara i ljudi koji svoje slobodno vrijeme vole iskorištavati na kreativan način. U uredništvu nas uvijek ima 7, a svatko ima svoju individualnu funkciju i zadatke. Trenutno je Ivana Trivić glavna urednica, Ino Kermc šef fotografije i majstor vizualnih efekata te moja malenkost, urednica Studentskog života. Ino i ja činimo Ivanine dvije desne ruke, kao zamjenici. Branimir nam je glavni za rubriku Znanost, Diana za Društvo, Filip za Tehnologiju,a najnovije pojačanje nam je Dora u rubrici Sport. Kako i sami naslovi naših rubrika govore, mi se zapravo bavimo različitim područjima u životu koje onda povezujemo tematski s medicinom. Osmišljavamo teme, pronalazimo autore, pišemo, brišemo, lektoriramo, uređujemo i na kraju dva puta godišnjem nastane realan, papirnati produkt našega truda i rada – a to je Medicinar. Bez obzira na to što svatko ima svoja zaduženja, međusobno si pomažemo idejama, tako da zapravo se svi svima miješamo u posao, ali tako je to među nama Mravcima. Mravi – službeni naziv za studente koji pišu i rade za Medicinar.
Kakav je odnos među studentima?
Odnosi studenata su vječna tema, a pogotovo na Medicinskome fakultetu gdje smo mi u kontinuitetu 6 godina konstantno zajedno. To je ujedno i tema koju smo obrađivali i u jednom od brojeva Medicinara. Pitanje je sasvim na mjestu, no odgovor i nije toliko jednostavan. Pozvat ću se na članak svoga dragoga prijatelja, dr. Ivana Bambira, koji je slikovito objasnio naša prijateljstva na faksu, kao posljedicu teta u referadi koje nas rasporede na ovaj ili onaj način. To je ranije bila istina budući da su se studenti svakako upisivali u grupe i turnuse, no danas je to abecednim redom, pa je sasvim očekivano da će najbolji prijatelji iz fakultetskih klupa imati prezimena koja započinju istim slovom. Ono što nas dosta razlikuje od ostalih fakulteta jest činjenica da te grupa u kojoj se nalaziš, jako definira zbog te velike količine vremena koju provedeš okružen tim istim ljudima. Odnosi uvijek mogu biti bolji i gori među ljudima, i zauzimaju oblik jedne sinusoide, no zapravo na kraju kada sve dobro i ono manje dobro prođe, mislim da ostaje jedno zajedništvo. A to shvatiš tek kasnije, kad se zapravo rodi to jedno poštovanje prema svim ljudima s kojima si studirao i koje kasnije srećeš u životu, te im se nekako obraduješ kad ih vidiš, pa makar prozborili tek nekoliko riječi. U svakom slučaju, bilo kuda Medicinari svuda.
Koliko je teško?
Rekla bih da ti je teško na fakultetu ovisno o tome koliko ti sam (ne) želiš da ti bude teško. Medicina zahtijeva rad i dosta discipline za učenje, pogotovo tijekom prve tri godine, zbog velikog volumena gradiva koje moraš savladati u relativno kratkom roku. Ono što je super kod našeg fakulteta je činjenica da mi imamo nastavu gotovo svaki dan, što daje jednu strukturu koja pomaže studentima pogotovo na početku da se fokusiraju na svoje studentske obaveze. Jednako tako čini mi se da obavezna predavanja, vježbe i seminari kao uvjeti za potpis za kolegij, pomažu u tome da se svi moramo dobro naučiti organizirati naše vrijeme. Teško mi je reći kako je to na drugim fakultetima, budući da sam zasad samo studirala medicinu, no zaista mi se čini da je naš raspored i koncept studija dobar, o čemu svjedoči i činjenica da većina ljudi medicinu završava u roku.
Koji je najbolji način usklađivanja fakultetskih obaveza i slobodnih aktivnosti?
Mislim da je tu odgovor relativno jednostavan, a to je dobra organizacija vremena. Naravno bitno je odrediti i svoje vlastite prioritete, a nakon toga napraviti i dobar plan. Kad napraviš sve te korake, preostaje ti možda i ono najbitnije, a to je držati se toga plana.
http://www.medicalschoolsuccess.com/how-to-survive-medical-school/
Koje sve studentske sekcije postoje na MEF-u?
Medicinski fakultet u Zagrebu, po mojoj osobnoj procjeni, mi se čini kao jedan od najbogatijih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u smislu različitih studentskih aktivnosti koje nudimo. Medicinar nije sekcija, ali je svakako jedna velika tradicija (uskoro slavimo 70. obljetnicu), a usudila bih se reći i da je institucija našega fakulteta. Osim toga imamo cijeli niz različitih sekcija kao što su Kardiološka, Pedijatrijska, Neuroznanstvena,Kirurška, Ortopedska, Pulmološka, a na pomolu je i organiziranje Endokrinološke, tako da u tom smislu svakako obilujemo različitim sadržajima. Jednako tako imamo i sportsko udruženje SportMEF, Cromsic, Europsko udruženje studenata medicine (EMSA),a svi zapravo radimo i napredujemo pod budnim okom našega Studentskoga zbora, koji je jedan od najzaposlenijih i najglasnijih na Sveučilištu.
Je li fakultet štreberski?
Je li fakultet štreberski ili ne, ovisi zapravo o definiciji toga što je štreberski. Ako pri tome mislimo da se kod nas uči, moram razočarati sve i reći da se puno uči. Posljedice toga su i dobre ocjene na našem fakultetu, a o tome svjedoči i prosječna ocjena fakulteta koja je iznad 4.0. A preko 80% studenata našega fakulteta završava studij u roku.
Postoji li život na MEF-u? (da razbijemo vječiti mit iz prve ruke)
Naravno da postoji. Urbani mit o tome da medicinari nemaju život, je samo urbani mit. Zaista je moguće jako puno stvari raditi i van nekih fakultetskih obaveza, ali opet se vraćamo naravno na prioritete i organizaciju vremena. Naravno na početku studija je to možda i teško jer je potrebno vrijeme prilagodbe na novonastalu situaciju, no jednom kad student uđe u rutinu našega fakulteta vrlo je lako baviti se svime što te zanima.
Koliko su starije kolege otvorene i susretljive?
Ja osobno vjerujem u potrebu za dobrom međugeneracijskom komunikacijom, te osobno zaista ne mogu govoriti da mi se ikada dogodilo da mi netko stariji nije izašao u susret i pomogao mi s bilo kakvom informacijom, knjigom ili skriptom. No to je možda pomalo i individualna stvar. Ja se beskrajno uvijek veselim ako se nađem u prilici pomoći nekom mlađem kolegi, jer sam se i ja ne tako davno nalazila u toj poziciji koja je ponekad nezahvalna. Pa kada ti netko odlučiti pomoći, ponekad u tome trenutku to ti može značiti sve na svijetu.
Prevladava li natjecateljski ili opušteni duh?
Kolektivno bih rekla da smo svi relativno natjecateljski nastrojeni, ali mislim da je to generalno stvar karaktera ljudi koji uopće i dolaze studirati medicinu. Svi se trude više ili manje biti dobri studenti i imati dobre prosjeke. Okolina te nekako potiče na to, budući da svi uče i svi se trude, tako da mi se čini da je okruženje sasvim motivirajuće za rad, čak i za kampanjce.
Kako ste se pripremali za maturu?
Pa moj primjer priprema za maturu možda i nije onakav kako je to bilo u većini drugih slučajeva. U mojoj srednjoj školi su nam omogućili pripreme iz svih glavnih predmeta, ali i izbornih tijekom drugog polugodišta 4. razreda. No uz to sam također išla i na privatne pripreme iz fizike i kemije. Ja sam bila prva generacija državne mature, tako da nam je to svima bio veliki stres, no na kraju smo se svi uspješno upisali na željene fakultete. Jedino smatram da je svim generacijama iza mene bilo teže upisati budući da su osim državne mature morali položiti i prijamni ispit, koji zapravo ne obuhvaća ista područja iz kemije, fizike i biologije koja se ispituju na državnoj maturi. Ali u svakom slučaju, tko je čvrsto odlučio upisati medicinu sigurno će u tome uspjeti.
Što biste poručili budućim kolegama?
Predložila bih svima koji razmišljaju o medicini da dobro razmisle prije nego donesu konačnu odluku. Neka pitaju starije studente, liječnike i sve one koji bi im mogli malo više reći o medicini i životu u medicini. Ako i nakon svih tih informacija ostanu nepokolebanog duha onda je medicina svakako poziv za njih. Iako je s vremena na vrijeme teško i sve što se nudi su krv, znoj i suze, postoje dani koji su toliko lijepi da zaboravite na sve ono što možda i nije toliko lijepo. Medicina je plemenit poziv, koji jako puno od osobe uzima, ali uvijek puno više daje. Sretno!
