Tehnologija neprestano napreduje i pronalazi nove načine na koje će nam olakšati svakodnevni život. Ipak, njene prednosti još uvijek nisu prepoznate u obrazovanju, a o ideji zamjene klasičnih školskih udžbenika laptopom još uvijek ćemo čuti podijeljena mišljenja.
Spor i složen proces pripreme tiskanja školskih knjiga pridonosi kašnjenju u modernizaciji nastavnog gradiva. Laptop koji bi svako školsko dijete jednom moglo imati omogućio bi da se nastavno gradivo sustavno ažurira i djeci ponudi najnovija saznanja i znanstvene spoznaje, naravno prilagođena njihovoj dobi. Osim toga, usporedimo li cijenu jeftinijeg laptopa s kompletom udžbenika, radnih bilježnica i školskog pribora, vjerojatno bi se investicija isplatila već nakon dvije ili tri školske godine.
Činjenica je da digitalno doba donosi nove multimedijalne mogućnosti predstavljanja školskog gradiva na zanimljiviji način. Osim toga, pristup novim digitalnim tehnologijama djeci bi dao osjećaj samopouzdanja pri korištenju istih te bi uvelike povećao njihovu informatičku pismenost. Valja dodati i da korištenje ovih metoda kod djece potiče znatiželju i istraživački duh.
Pametno osmišljena digitalna školska knjiga informacije prikazuje na vizualno atraktivan način te uz mogućnost neposredne komunikacije i interakcije učenika s "knjigom".
Naravno da bi se u takvom procesu u značajnoj mjeri mijenjala i uloga učitelja, koji bi tada manje služio kao primarni izvor informacija, a više se usmjerio na davanje značenja i smisla novim informacijama.
Od 2009. godine OECD u sklopu svjetski prihvaćene PISA baterije testova, kojom se uspoređuju rezultati znanja školske djece u pojedinim zemljama svijeta, uvodi se i nova mjera pismenosti u digitalnom čitanju, odnosno razumijevanju i radu s digitalnim tekstom. Iako ta mjera još nije prihvaćena od strane svih zemalja koje sudjeluju u PISA testiranju, ključna racionala stručnjaka koji tu mjeru uvode, kao i onih zemalja koje vode u tim testovima, jest da je odgovornost društva pa tako i jedna od temeljnih zadaća današnjeg školskog sustava optimalno i stručno pripremiti djecu za digitalni svijet. Na vrhu te svjetske ljestvice bila su djeca iz Južne Koreje, zatim Australije i Novog Zelanda te Švedske i Islanda. U tim zemljama, rezultati na testovima čitanja digitalnih materijala bili su bolji nego pri čitanju klasičnih tiskanih tekstova.
Od zemalja koje se najbrže okreću ka digitalnim školskim knjigama vodeće mjesto ima Južna Koreja koja je 2006. godine pokrenula projekt "Pametno obrazovanje" s ambicioznim ciljem da do 2015. godine kompletno prijeđe na digitalne školske knjige za nižu, srednju i višu školu.
Pitanje je hoće li se jednom Hrvatska naći među ostalim državama koje su prepoznale prednosti digitalne tehnologije, no važno je da se njeni državljani o njima informiraju kako bi jednom s oduševljenjem prihvatili promjenu koja je iza ugla.
