Ponedjeljak, 22 srpnja, 2024
NaslovnicaŠKOLEMALO POEZIJE

MALO POEZIJE

16.rujna 2022. u Gimnaziji Antuna Gustava Matoša održan je pjesnički susret s pjesnikinjom i dr. filozofije Marinom Katinić Pleić. Ovaj je susret dio programa Susreta riječi Bedekovčina 2022, a pridružio nam se pjesnik i kreativni voditelj ove manifestacije Ivan Herceg i mnogi nastavnici Gimnazije. Program je moderirala i predvodila prof. filozofije Marija Lamot. Susretu su prisustvovali učenici od prvog do četvrtog razreda naše gimnazije. Razgovarali su o različitim tamama koje povezuju pojedinca i društvo. Osim razgovora neki učenici pročitali su pjesnikinjine pjesme te su razgovarali i o njima. U razgovoru došli smo do teme kako mnogi ljudi ne čitaju poeziju i ne shvaćaju njezinu važnost. Budući da se mogla vidjeti velika zainteresiranost među učenicima, nakon susreta upitala sam najaktivnije učenice što je za njih poezija i kako im je bilo na susretu te imaju li neku poruku za druge o poeziji, stoga vam ih prenosim u cijelosti.

Laura Sugnetić (2.razred opće gimnazije)

,,Poezija je za mene umjetnost kojom mogu izraziti svoje stavove, misli i emocije bez straha. Zato i pišem poeziju, da mogu pokazati sebe i jer uživam u njezinom pisanju. Spisateljica me se vrlo dojmila svojim stavovima kao i mnogi kolege iz moje škole koji su otvoreno izricali svoja mišljenja. Preporučujem i mladima i starijima da čitaju poeziju, da je pišu, da oslobode misli i dušu te da izađu iz “zatvora” 21. stoljeća koje nam ograničava slobodu izražavanja.“

Paula Pišković (3.rezred prirodoslovno-matematičke gimnazije)

,,Poezija je za mene osjećaj inspiracije u trenutku kada me dotaknu njezini stihovi. Ispočetka sam mislila da će susret biti dosadan, ali zapravo su mi se iz minute u minutu sve više sviđale teme o kojima smo razgovarali i bila sam jako sretna što sam došla.“

Marta Ožegović (4. razred jezične gimnazije)

,,Za mene je poezija način izražavanja. To su riječi koje diraju duše i potiču nas na dublje razmišljanje o smislu našeg postojanja. Susret je sam po sebi bio odličan. Bilo je fora pričati o knjizi, pisanju i o vlastitoj interpretaciji različitih pjesma. Nadam se da će više ljudi čitati poeziju jer vjerujem da svatko može pronaći nešto što će zainteresirati njegov um.“

 

 Lara Crljen (4. razred jezične gimnazije)

,,Svatko misli da poeziju MORAŠ razumjeti, ja smatram da to nije točno. Najljepši se dio nalazi u tome kako ju mi interpretiramo i shvatimo. Ona je za mene bijeg od gužve i trčanja. I sama pišem i mogu reći da je to jedan od najboljih osjećaja self carea. Na susretu mi je bilo divno jer se pričalo upravo o onome što ja mislim da poezija jest, da ju se ne može skroz razumjeti, niti bi je se trebalo. Voljela bih više književnih susreta u našoj školi. Svakome bih savjetovala da ako imalo osjeća kao da bi mogla/mogao nešto napisati, neka napiše!“

 

Možemo vidjeti kako je poezija uistinu predivna i može nas na još jedan način obogatiti. Naravno, poeziju možemo shvatiti na više načina te i određeni stihovi za svakoga znače nešto drugo. Ali, svakako možemo vidjeti kako poezija ima pozitivan utjecaj na nas. I još samo za kraj riječi naše pjesnikinje o poeziji: ,,Poezija je prirodna čovjekova potreba. Danas se rjeđe čita, a češće je ondje gdje je oduvijek i bila – združena s glazbom. Estradni tekstovi, to je poezija kojom se najčešće hranimo. I tekstovi turbo-folka i trap-folka, kao i Gibbonijeve i Oliverove balade, sve je to poezija. Važno je razlikovati dobru od loše. Dobra nas poezija vodi naprijed – u spoznaji, u iskustvu ljepote i smisla, u susretu sa sobom i svijetom. Ne reducira nas na jednu dimenziju, nego nam omogućuje doživljaj cijeloga čovjeka – i razuma i srca, i dionizijskog i apolonskoga. Dobra je poezija ona od koje se naježimo. Dobra je poezija i ona pri kojoj možemo uživati u umijeću kojim je autor satkao tekst.- ” Pjesnikinja je također poslala jednu predivnu poruku za mlade spisatelje i spisateljice: ,,Mladost duha nije kronološka kategorija. Nije lako biti mlada osoba koja piše i nije još objavila nijednu knjigu ili tekst. Budite uporni, ne dajte se obeshrabriti odbijanjem. Budite i samokritični, radite na tekstu. Ne bojte se iskazati emocije, ma koliko nas prešutno uvjeravali da je to slabost. Ne vjerujte gutačima vatre koji od književnosti čine mračnjački klub. I ne nasjedajte modama i trendovima – ne pišite ono što ne mislite i što vam nije lijepo samo zato što se tako nešto objavljuje, hvali i nagrađuje. Dijelite tekstove s osobama od pera, ali i sa svojim bližnjima.” Ono čemu nas pjesnikinja može poučiti na primjeru svojega iskustva jest ,,da je važno vjerovati svojim -roditeljima, prijateljima, nastavnicima i mentorima kada vam kažu da imate žicu za pisanje.” Nešto što često nenamjerno zaboravimo je to da ,,slika ne može zamijeniti riječ, proza poeziju niti novinarstvo književnost.” Ujedno nam je naša draga pjesnikinja dala jedan dobar savjet za dalje:- ,,Obnovite književne kružoke – male zajednice čitatelja i tekstopisaca – sastajte se po kafićima, knjižnicama, u školi, na klupama…i razgovarajte o tekstovima. Ljubomorno čuvajte hrvatski jezik od propadanja jer jezik – to smo mi.”

Svi bismo se mogli složiti da nam ponekada uistinu treba ,,vjetar u leđa” kako ne bismo zaboravili za što smo sve sposobni. Ali isto tako da to što imamo ne zadržimo samo za sebe, već da podijelimo to s drugima jer tko zna, možda će baš te riječi nekoga potaknuti da ostvari svoje ciljeve.

 

VEZANE OBJAVE

POPULARNE OBJAVE

NEDAVNI KOMENTARI