Henry Dunant, osnivač međunarodnog pokreta crvenog križa i crvenog polumjeseca,
zatekao se 24. lipnja 1859. na bojnom polju kod Solferina i svjedočio patnjama i smrti tisuće vojnika. Nakon bitke između austrijske i francusko-sardinijske vojske, na bojnom je polju ostalo na tisuće i tisuće ranjenih i poginulih vojnika. Zdravstvene službe nisu imale dovoljno sredstava da bi pomogle svim ranjenima te je Dunant, zajedno sa mještanima, organizirao pomoć ranjenima po kućama i crkvama, bez obzira na stranu u sukobu. To je zabilježio u svojoj knjizi „Sjećanje na Solferino“ u kojoj je istaknuo: potrebu osnivanja društava za pomoć koja bi u vrijeme mira obrazovala dobrovoljce za pomoć vojnim sanitetskim službama u ratu, zaštitu svih ranjenih te sklapanje međunarodnih ugovora kojima bi se regulirao rad sanitetskog osoblja i društava za pružanje pomoći i poštivanje njihove neutralnosti.
Kako je Henry Dunant bio Švicarac, a švicarska zastava je crvena sa bijelim križem, u
spomen Dunantu je preuzet križ sa švicarske zastave kao znak crvenog križa samo u crvenoj boji. Pošto su neki mislili da je crveni križ povezan sa vjerom, osnovali su i crveni
polumjesec.

Volonter sam Crvenog križa godinu i nekoliko mjeseci te sam u to neko kratko
vrijeme naučila puno o volontiranju u istoj organizaciji te koje su uloge crvenog križa u
pomaganju potrebitima. Pošto je trenutno aktualna tema COVID-19 i cijepljenje, volonteri
pomažu u regulaciji ljudi tijekom cijepljenja kako ne bi došlo do gužve, održavaju se
edukacije mladih osoba o temama kao što su prva pomoć i klimatske promjene. Jednom
mjesečno se organiziraju akcije darivanja krvi u kojima ljudi mogu doći i darivati krv te na taj način pomoći nekom kome je pomoć prijeko potrebna. Osim akcija darivanja krvi,
organiziraju se akcije mjerenja šećera i tlaka na kojima ljudi mogu izmjeriti isto te prevenirati nastanak bolesti ako otkriju da im je tlak ili šećer viši od normale. Također, volonteri Crvenog križa pomažu kad se dogode katastrofalne pojave kao što je bio potres u Petrinji i još mnogo toga.

Tijekom mojeg volontiranja naišla sam na razna pitanja i predrasude kao što su:
„Zašto to radiš ako te ne plaćaju, oni su ovakvi i onakvi“ i tako dalje. Međutim, ljudi ne znaju da djelatnici i volonteri izdvajaju jako puno vremena kako bi pomogli ljudima. Iako me takva mišljenja jako pogađaju, to me nije spriječilo da radim ono što me opušta i čini sretnom. Volontiranje me opušta, čini me sretnom i zadovoljnom jer znam da sam izdvojila svoje slobodno vrijeme u korisne svrhe i tako barem jednoj osobi namamila osmijeh na lice. Drugi su volonteri otvoreni i pristupačni te je lako stvoriti nova prijateljstva.

Ako želiš postati volonter crvenog križa možeš direktno otići u najbližu podružnicu
tvom mjestu stanovanja, popuniti obrazac koji možeš naći na službenoj stranici Crvenog
križa ili poslati mail koji također možeš naći na istoj stranici.