Kada se govori o nasilju u vezama, taj se problem obično povezuje s punoljetnim partnerima u vezi. Prva je asocijacija vezana za tu temu nasilje u braku i obitelji. Kada spominjemo pojam nasilnik, u glavi nam je mnogo češće muška osoba nego ženska. Međutim, nedovoljno se govori i o sve češćem nasilju u vezama maloljetnika, srednjoškolaca uglavnom, ali ponekad čak i osnovnoškolaca. Kakvi se sve problemi pojavljuju, tko su i kako se ponašaju nasilnici i što možemo učiniti kako bismo spriječili rast nasilja u vezama u tako ranoj dobi?
Kakva su iskustva mladih s nasiljem u vezama?
Prema istraživanju Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) u kojem je ispitano 1014 učenika i učenica u dobi od 16 do 19 godina među kojima je bilo 63% djevojaka i 37% mladića, velika je većina mladih imala iskustvo veze (87%). 79% smatra da je nasilje u vezama ozbiljan a problem, a zabrinjavajuće je da ih 78% izjavljuje da u školama nema dovoljno ili nema uopće prevencijskih programa. Čak 70% mladih doživjelo je barem jedan oblik nasilja u vezi, a 43% priznalo je da su se ponašali nasilno prema partneru ili partnerici. Učestalija su psihička nasilja: jaka ljubomora, posesivnost, emocionalne ucjene, psihičko omalovažavanje i sl. Za psihičkim slijedi seksualno, a potom fizičko nasilje, a veći postotak osoba koje su doživjele nasilje ženskog su spola. Kad ih se zatražilo da opišu kako bi reagirali kada bi doživjeli fizičko nasilje u vezi, najviše je ispitanika odlučilo da je u tom slučaju prekid veze najbolja solucija, a manji je dio ispitanika odgovorio da bi razgovarali s partnerom, zatražili pomoć prijatelja ili čak uzvratili istom mjerom. Izrazito je malen broj onih koji bi zatražili pomoć od roditelja, škole, SOS centra ili policije.
Oni koji su priznali da su činili nasilje u vezi naveli su razloge nasilnog ponašanja među kojima se najviše pojavljuje ljubomora, a potom strah od prekida veze, nesporazum u komunikaciji, iskazivanje bijesa, „kontrola“ partnera/partnerice i utjecaj droge ili alkohola.
Zabrinjavajuće je koliko je velik broj ispitanika koji su se složili s nekima od konvencionalnih i seksističkih stavova navedenim tijekom ispitivanjima. Čak 50% muških ispitanika označilo je tvrdnju „Žena treba paziti da ne izazove muškarca“ s DA, 14% smatra da je ženina jedina uloga da odgaja djecu i radi kućanske poslove, a 24% njih misli da je djevojka dužna pristati na spolni odnos ako je mladić platio izlazak. 60% i 65% djevojaka i mladića misli da su snažni osjećaji i nemogućnost samokontrole opravdanje za sve vrste nasilja.
Pokazalo se da djevojke teže trpe posljedice nasilja, više doživljavaju, ali i više koriste emocionalno zlostavljanje, a mladići više koriste seksualno zlostavljanje, više zastupaju seksističke stavove i nalaze više opravdanja za počinjeno nasilje.
Činjenica je da su djevojke više izložene nasilju, i to gotovo svakodnevno. Često i sami svjedočimo tim situacijama na nekim javnim mjestima. Zviždanje, dobacivanje, neukusni komentari, agresivni i nedopušteni dodiri, uvrede – svaka je djevojka doživjela bar jedan oblik ovakvog omalovažavanja. Međutim, to ne znači da iz žrtava nasilja možemo isključiti mladiće koji nisu toliko izloženi fizičkom i seksualnom nasilju, ali često trpe razne oblike emocionalnog zlostavljanja (posesivnost, jaka ljubomora, omalovažavanje, izrazita zahtjevnost partnerice, ucjene i razni oblici psihičkog iscrpljivanja) čiji je utjecaj, iako naizgled ne tako snažan kao kod druga dva oblika nasilja, itekako jak i neugodan.
Što poduzeti kako bi se spriječilo nasilje?
Postoji niz udruga koje se bave prevencijom nasilja u adolescentskim vezama i rodno uvjetovanog nasilja općenito. Ističe se Ženska soba, organizacija iz Zagreba koja se bavi sprečavanjem seksualnog nasilja i osvještavanjem javnosti o ženskim pravima. Tu su i Status M koji provodi edukacijski program o ravnopravnosti spolova i nenasilnom ponašanju za mladiće i Udruga Zora iz Čakovca koja aktivno radi na suzbijanju nasilja u adolescentskim vezama, posebice na području Međimurske županije. Međutim, bilo bi prijeko potrebno uvesti i što više nastavnog sadržaja o rodnoj ravnopravnosti u škole kako bi se ojačao kritički pogled mladih na seksizam, patrijarhalno društvo i nasilne odnose. Adolescenti će takav ispravan način razmišljanja najbolje razviti preko raznih debata, eseja i istraživačkih radova, odnosno prilika gdje će sami moći izraziti svoj stav i doći do riječi. Naravno, izvan škole velik utjecaj na razvoj ispravnog stava i suzbijanje seksističkih mišljenja ima roditeljski odgoj. Okolina u kojoj dijete odrasta vrlo je važna jer je temelj njegovom budućem ponašanju u društvu, pa tako i u vezama. Ukoliko dijete živi u obitelji gdje roditelji imaju ravnopravan odnos u kojem se međusobno poštuju, pomažu i iskazuju ljubav jedno prema drugome, i samo će razviti empatiju za druge ljude i budućeg partnera u vezi.
