Mrtvi društveni standardi
Ovaj tjedan započeo je kao i obično. Kljucanjem u kvartu i zagrijavanjem guzice na radijatoru zbog promzrlosti. Smatrala sam da će biti tmuran i dosadan tjedan. Onak ful depresivan kao što je i vrijeme u Zagrebu zadnjih par dana. Pokemon je došla danas u dom. Skroz izgubljena je počela drkati po nekim gaćicama u sobi.
" Ostala sam kod Lea u stanu ovaj vikend. Bila sam u nekom outletu i tam ima onih gluposti tipa Calzedonia, Tezenis i to. I znači kupila sam za 100kn 10 pari gaća bez rubova." ženska je bila hajp od sreće.
" Zanimljivo. Šta meni nisi uzela koje kad si već tako zadovoljna njima?"
" Ne znam, zaboravila sam valjda."
" Ti se nikad ne sjetiš mene. " zvučala sam kao neko plačkovaginalno stvorenjce.
" A čiju majicu nosiš,molim te lijepo?" kolutala je očima.
" Ma joj to nije tvoja. Imam je već cirka godinu dana. "
" Aha. I uprav je tolko ja nemam. Na tjelesnom nosim dvaput tjedno istu."
" Smrdljivico. Zar morate imati bijele baš?"
"Da. Kaj vi ne?"
" Ne? " poprilično sam se zbunjeno osjećala.
"Idi u pm. Jazavci kod nas moraju nositi bijele čarape i majice, i kratke one fakin dresove. Cure bar mogu trenirku."
" Kod nas je dobro ak se pojaviš na tjelesnom. I nemaš marte na nogama ili onak lance po sebi. "
"Znaš kaj, goni se i ti i ta tvoja škola. Anarhija bolesna. Kod nas se ne smije niti koljeno vidjeti. Jer štajaznam možda moje koljeno je uzrok maštarija nekog dečka pa ga napali pogled na njega. "
" Ae curo, koljena mogu biti poprilično primamljiva. "
" Joj daj molim te. Ne dopuštaju nam da imamo otkrivene gležnjeve, jer ono moglo bi se desiti da se nekom debilu digne na pogled mog gležnja."
" Čuj, kak ti moš znat tko ima kakve fetiše?"
" Ma dam ti ja fetiše. Kuham se na +33 u duksi zbog njih da slučajno moje tijelo ne bi prouzročilo nemir u mozgu jadnih pubertetlija. "
" Sigurno se boje da netko ne ejakulira na tvoju ključnu kost ."
" Joj da ju barem imam onak ful izraženu i koščatu."
" Mrtvi društveni standardi. "
Ne tako puste ulice
Šetam ja danas ulicom. Napol spljugana, naopl mamurna. Skroz spigana. U nekom čudnom transu di su se oko mene s vremena na vrijeme pokazivale gljive. Svako malo zapnem nogom za neki vrag po zemlji ,spopiknem se o svoju nogu i to. Al svejedno šetam. I tak pred menom se stvori neka ženskica. U štiklama koji umalo nadmašuju veličinu njena nosa. Kose toliko sfrčkane, natapirene i izlakirane da si razmišljam da bi vjerojatno umrla od previše CO2 da sam facom upala u to gnijezdo. Uglavnom, treba se namrštila i nekak je sva popucala. Ono znate u faci , kad je previše pudera i tog.
" Daj pazi kud ideš beskućnico." Super, sad još i vrijeđa moj izgled. Nemam tople vode u domu pa nosim rep već tri dana i na sebi imam dva pulovera jer da , tuširam se hladnom vodom pa imam već trajne mrzline po sebi. Kao da joj popucana faca nije bila dovoljno iritirajuća.
" Koji vrag cajkaroška djevojčice?"
" Kak si me nazval? Mala oš da ti zovem socijalku da te pokupe? Pogledaj se. Sigurno već znaju da si socijalni slučaj. " nisam. Još uvijek mi je ostalo nečeg u glavi da se pazim, starci su koma ali vole me. I svejedno bi me satrali da završim na socijalnoj službi.
"A kak bi trebala izgledati? Kao ti? "
"Da. Imaj malo poštovanja za sebe."
"Ti nazivaš poštovanjem to što u pol 1 ujutro šetaš okolo u suknjici kraćoj neg traka za kosu moje nećakinje od 3 godine, dekolte ti je od pupka do šu**a ,a za bundicu koju nosiš je umrlo na desetine životinja." nekak me razljutila. Inače sam skroz flegma što se tiče random komentara nekih prolaznika ali sam valjda bila u tom nekom nabrijanom moodu tad i eto.
" Balavico jedna. Kak možeš? Tenisice su ti u raspadu. Vjerojatno izgledaš tak razdraljno jer si spavala danas na klupi, a pojela si posljednji obrok prije dva dana."
" Bolje tak neg da zakačim za prvog koji naiđe ,pokaže debeli novčanik i njemačku vizu i plati mi pošten obrok."
" Goni se u tu svoju rupu iz koje si došla!"
" Bolje rupu neg prostački klub u koji ti ideš."
" Kaj fali mom klubu? Da ikad uđeš vidjela bi da je tam skroz zabavno. " priznajem , tu i tamo kad cugnem previše završim negdje ispred nekog birca sa sličnom glazbom, ali to cugnem znači da i ne razaznajem pjesmu, pa plešem zapravo na bilo što.
" Fali samopouzdanih žena koje ne dođu ondje tražeći pozornost i opijajući se tuđim parama. A da ne govorim koliko fale muškarci kojima je u glavi nešto više od nabijanja svoje batine u neku trebu. "
"To uopće nije istina."
"Ajde reci da se večeras nećeš ubiti u alkoholu jer će te svaka pjesma kao pogodit. Da se neće pojaviti neki deseti frajer kojeg kao vidiš prvi put u životu, a zapravo budeš s njim svaki put kad popiješ više od dvije čase šarenih koktelćića koji su po tebi kao za fine dame. I da ćeš se ujutro pojaviti u njegovom stanu s rupom šupljom u glavi od dvije trećine prethodne noći. A on će te samo značajno gledati i slati signale da je vrijeme da ispariš iz stana."
"A kaj ćeš ti raditi?"
"Još i ne poričeš. Nije tebe briga šta ja budem večeras radila. "
" Sigurno ćeš se zdrogirati kak izgledaš i završiti u nekom grmlju spavajući."
" Dobra bi to bila noć, ali ne, neću to učiniti. Budem se probudila u udobnom krevetu s toplom kavom koja čeka odmah pokraj skripte za socijologiju "
" Ma da sad reci da će ti neki super zgodan frajer jos donesti i doručak u krevet."
" Neće. Ne zna ni hrenovke skuhati. Dobro da mirovalnu zna koristiti. Iako bi ja mogla biti njegov doručak." namignula sam i počela ju zaobilaziti jer mi je valjda sinulo u glavi da stojim na sred ceste i raspravljam se sa skroz random ženskom.
"Kriste. Mala daj se makni všse . Dosadna si." Započela je raspravu i sad kad je ostala bez ičeg čime mi može uzvratiti spušta se u obrambenu poziciju i pokušava sa pasivno agresivnim riječima. Tipično. Upravo sam uzaludno potrošila deset minuta života. Dovraga.
Priča o kamenu
Pojavila sam se u školi napokon. Taman smo izlazili iz matične učionice. Premještaju nas ponekad, ali sve testove pišemo u matičnoj učionici. A upravo smo imali jedan iz sociologije. Riješila sam to super. Barem mislim da jesam. Iliti trebala bih ga riješiti super. S obzirom da sam za taj vrag učila tri dana. Istina s vrlo čestim odvlačenjem pozornosti od strane super zgodnog lika. Ali da, većinom sam učila tijekom vikenda.
" Mislim da ću dobiti onak dva. Ovo sam ful loše riješila. Toliko loše da nisam ništa znala, cijelo vrijeme sam pogađala onak gluposti."
"Mimi uvijek kaze da će dobiti dva, i uvijek dobije pet , sa stopostotnim rezultatnom". Cijela petorka je grupno zakolutala očima.
" Ja pretpostavljam da će biti četiri. Relativno dobro sam napisala s obzriom da nisam ni takla knjigu."realno, Plavojka je kao i ja. Uvijek se uspije nekako izvući.
" Ja ću opet dobit kulju.." Mala pokušava od nas dobiti neku potporu, ohrabrenje il lažnu nadu. Ali nakon tri godine smo vec naućili da kad kaže da će dobiti kulju, obično ju i dobije.
" Treba mi neka utjeha. Fakat sam loše ovo napisala, čak i naspram onom kako inače riješim test." Kao što sam već rekla Mršo uobičajeno jedva prolazi godinu, a ako je ovaj test riješila lošije neg inače znaći da će tajo morati opet intervenirati.
" E cure . Imam neki kamen u kaputu. Nisam ga nosila fakat dugo pa uopće ne znam da ga imam ovdje."
"Mršo oćemo na cugu? Biće ti lakše nakon neke pive sigurno. Štae Plava sad si i kamenje počela furat sa sobom u školu, kao da švicarac nije dovoljan."
" Mislim da ovo nije kamen." i bome to nije bio kamen. Bila je to lijepa zelena loptica.
" Koji vrag Plavojka? Odakle ti to?"
"Bome je to neka dobra vrsta kamena." Maloj nije vazno šta puši, dok god nešto puši.
" Nemam pojma. Nisam nosila plavi kaput od prošle jeseni. Sprešalo se već koliko stoji izvan vrećice."
" Kriste Plavojko. Dobro da te nitko nije ulovio doma s time kad već niti ne znaš da imaš u jakni. "
" Ma jok. Kao da oni obraćaju pozornost na moje stvari. "
" E a da mi umjesto cuge odemo to spačit negdje , sigurna sam da će meni biti bolje." Kao na pokretnoj traci ,ujednačeno smo klimnuli glavama i krenuli prema izlazu iz škole.
Loši klinci
Čekala sam Lika ispod mosta. Curke su teturajući otišle kod nekog lika u stan. Plavojka se kao hvata s njime , ovo ono , pa im on nabavlja i drži stan uvijek otvorenih vrata. Nije da sumnjam u Plavojčinu nevinost ,ali s tim likom nikad nisi siguran na čemu stojiš ili da se bolje izrazim khm, sjediš.
" Led ti gromnem. Kaj sjediš na tom podu? Buš se još prehladila , pa umjesto da cuclaš mene buš cuclala ketanole."
"Bok i tebi." Ponekad nisam sigurna šali li se taj čovjek ili što. Uvijek zvuči nekak promuklo i previše ozbiljno. Sve super kad tak zvuči dok smo u sobi , ali je fakat iritantno šta nisi u mogućnosti isčitati emocije iz glasa.
"Sve ok?"
"Ma da. Idemo kod tebe il na cugu negdje?"
" Kod mene. Ne da mi se nigdje, a i bilo je užas na poslu pa se sam želim istuširati i to."
"Ok . "
Sjeli smo u tramvaj, a on je stavio kapuljaču na glavu i naslonio se na prozor. Ima fakat dobru čeljust. Onak čvrstu i to. Još sam ga malo promatrala. Čisto jer znam da mogu. Bili smo pravi primjer klinaca za koje se nadaš da jednom tvoje balonje neće biti. Vidjeti mene u poderanim i totalno iznošenim Metalkinim vensicama i debeloj vesti tri veličine prevelikoj. Te njega u motorističkoj jakni s nabijenom crnom kapuljacom dukse na glavi. On istetoviran , ja spirsana i jedno šest godina razlike između nas. Oboje vidljivo u lošem stanju. Podočnjaci do nosa, a i jednom i drugom se ruke već lagano tresu od neurotike i ispijanja kave. Neki tip je cijelo vrijeme buljio u nas. Onak s gadljivim izrazom face. Bila sam previše iscrpljena da pokažem srednjaka ili napravim bilo što. Mislim nije da sam ja nepristojna ili nešto, e al ono lik neaš pravo mi tu se nabijat u facu pogledom i to. Čak je i Lik to skužio. Ruka mu je titrala. Poprilično sam bila sigurna da je bio spreman svaki trenutak razbit tom tipu nos. Lik je dosta agresivan kad mu ode fitilj, poludi pa nikad ne znaš što očekivati. Ne bojim ga se niti išta da se razumijemo, nije da bi me povrijedio ,ali ono ipak se uplašiš.
Došli smo do njegovog stana bez većih problema. Živi u dosta mirnom kvartu zapravo. Spigano smo hodali stepenicama i barili se na svakom međukatu . U stanu smo srolali pljugu. Nisam se tu večer vratila u dom.
