"Osmogodišnje osnovno obrazovanje u Republici Hrvatskoj obvezno je i besplatno za svu djecu u dobi od šeste do petnaeste godine. Srednjoškolskim obrazovanjem se svakome pod jednakim uvjetima i prema njegovim sposobnostima, nakon završetka osnovnog školovanja, omogućava stjecanje znanja i sposobnosti za rad i nastavak školovanja", tekst je na stranici Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Pitanje obveznog srednjoškolskog obrazovanja otvara mnoge rasprave i donosi mnoga pitanja o stvarnoj potrebi donošenja ovakvog zakona.
Škola kao priprema za život
U Hrvatskoj osnovno školovanje traje najmanje osam godina i po Zakonu je obvezno za svu djecu, u pravilu od šest do petnaest godina. U osnovnoj školi učenik stječe znanja, umijeća i navike potrebne za život, rad ili daljnje školovanje. Nakon završenog osnovnog školovanja, učenik odabire srednju školu koju želi pohađati.
Osobno smatram da je problem u tome što većina djece u dobi od 15 godina nije dovoljno zrela da donosi takvu odluku te srednju školu većinom upišu zbog društva, lakoće, pritiska roditelja ili sličnog. Takva djeca izgube volju za učenjem i nastavljanjem obrazovanja na višoj razini (visoka škola ili fakultet) nakon čega slijedi niska stopa visokoobrazovanog stanovništva u državi (20%), a i velika nezaposlenost takvog stanovništva s obzirom na to da danas ljudi koji imaju diplomu često ne mogu naći posao (diplome i svjedodžbe visokih škola na tržištu nemaju značaj jer ih poslodavci ne trebaju ili ne priznaju). Također, udio troškova za obrazovanje u Hrvatskoj je oko 4% BDP-a, što je znatno ispod prosjeka razvijenih europskih zemalja.
Teško, ali ne i nemoguće
Držim da Hrvatska treba ulagati više u kvalitetu, ali i dostupnost srednjoškolskog obrazovanja. Cijene udžbenika su previsoke za prosječnu hrvatsku obitelj, kao i život prosječnog tinejdžera u gradovima u koje su učenici većinom prisiljeni otići zbog daljine srednjih škola (hrana, prijevoz, smještaj). Nastavni je plan previše usmjeren na vještine i stručnosti vezana
uz određeno zanimanje, programi bi trebali omogućavati širok spektar znanja koji bi omogućio prilagodljivo obrazovanje. Iako je potrebno još mnogo godina da se Hrvatska približi europskim standardima, obrazovanje je nešto od čega nikako ne treba odustati i mislim da su ulaganja u obrazovanje više nego potrebna.
U znanju je spas
Obrazovanje i učenje su glavni razvojni čimbenici razvijenih suvremenih zemalja. Obrazovani mladi zasigurno mogu doprinijeti razvoju države i društva. Osnovna škola, kao što i sam naziv govori, usmjerena je na to da učenici u njoj steknu osnovna znanja i vještine koja nikako nisu dovoljna za daljnje zapošljavanje i kvalitetan život.
Dakle, od obveznog srednjoškolskog obrazovanja nikako ne treba odustati, samo treba raditi na tome da ono postane učinkovitije, dostupnije i kvalitetnije, ali najviše isplativije, da djeca koja svoje školovanje ne žele nastaviti na visokoj školi ili fakultetu, mogu naći posao i pomoći razvoju države. Na kraju krajeva, nikako ne smijemo zaboraviti: investicija u znanje isplaćuje najbolje kamate (Benjamin Franklin).
