U nedjelju 22. ožujka 2020. godine Zagrepčani (i okolica) su u točno 6 sati i 24 minute imali priliku osjetiti potres magnitude 5.5 prema Richteru. Došlo je do mnogo materijalnih šteta, uključujući raspad Hotelijersko-turističke škole u Zagrebu.
Škola je 23 godine djelovala u Frankopanskoj 8. Međutim majka priroda je odlučila da tu prestajemo i da će škola dvije godine biti na adresi Trg Johna F Kennedyja 8. Drugim riječima; bili smo podstanari u Školi za cestovni promet dvije godine. Naravno nisam slučajno iskoristila perfekt. Dana 5. rujna 2022. preselili smo na novu adresu Botićev trg 1. Prostor bivšeg učeničkog doma.
Odlučila sam 
provesti intervju s profesorima i psihologinjom, te sam kroz anketu i svakodnevnim razgovorima dobila stavove drugih učenika iz škole.
Počela bih prvo sa stavovima učenika.
Trenutno, škola se odvija u dvije smjene. Kada su 1. i 3. razredi ujutro, 2. i 4. su popodne i obratno. Većina bi ipak voljela da se nastava odvija jedino ujutro.
Na pitanje „Koje su mane nove škole?” se podosta puta ponavlja mišljenje “Nema kantine.”. Htjela bih odvojiti jedan odgovor koji mi je posebno zapeo za oko zbog svoje detaljnosti i zato što je ujedinio više odgovora u jedan.
Nema klime za vruće dane; žao mi je što su zgrade odvojene iako znam da su prije bili studentski domovi; nema kantine koju smo očekivali; mala dvorana za TZK, ali totalno razumljivo zašto; daleko je od mojeg mjesta stanovanja no to je za pojedince; wi-fi?; nema ‘pušačkog prostora’ pa se svi okupljaju ispred škole i jedva se prolazi pored svih tih grupica učenika.
Vjerujem da neće svi razumjeti wi-fi? dio, pa čisto da razjasnim; Nastava je počela 5. rujna. Današnji datum je 17. listopad. Učionice su opremljene pametnim pločama, no škola i dalje nema Interneta i ne može se dobiti cijelo iskustvo pametne ploče ako učenik ili profesor ne podijeli Internet iz svog mobitela.
Izdvojila bih još jedan odgovor;
Seljenje iz zgrade u zgradu zbog nekog predmeta, nove pametne ploče su spore, gužva na preuskom stepeništu i poluprozirni prozori u wc-u.
Nadam se da vidite isto što i ja.
Poluprozirni prozori u wc-u.
Ovaj određeni problem sam nažalost imala priliku vidjeti svojim vlastitim okom. Dok smo prijatelj i ja sjedili na klupici pored školskog igrališta, primijetili smo da je prozor u ženskom wc-u u C zgradi ( školske zgrade su dijeljenje na A, B i C ) poluproziran. Mogli smo vidjeti curu koja je ušla i kasnije spremačicu.
Zaista bih voljela da profesori postanu svjesni ovoga problema. Taj određeni wc koristi više od dva razreda, budući da wc-i na nekim katovima uopće nisu u uporabi, nego su zaključani.
Još neki problemi koji su učenici izdvajali su bili: Mali i niski prozori, Dupla smjena, raniji početak, ima premalo učionica ako ćemo biti u jednoj smjeni, 1. sat počinje u 7:45, više penjanja po stepenicama, male učionice, kada je loše vrijeme pokisnemo prilikom seljenja u druge učionice, na 4. smo katu (Postoji lift, ali ga učenici ne smiju koristiti)…
Kada je došlo do pitanja koje su prednosti? Odgovori su bili: Pekara nedaleko ispred škole, tramvajske stanice su vrlo blizu, veliko dvorište, veličina, ne dijelimo prostor s drugom školom, novi namještaj…
I naravno školska mačka. 🙂
Na pitanje Da možete uvesti promjene, koje bi to bile? Ponovno bih izdvojila jedan, po mom mišljenju, vrlo zanimljiv odgovor.
Veća knjižnica po mogućnosti; likovne/detektivske/astronomske izvannastavne grupe/učionice/klubovi i slično pa bi učenici poslije nastave ili tijekom jednog/dva sata otišli u njihovu grupu/učionicu/klub tek toliko za zabavu, pričanje i izrađivanje te sličnih aktivnosti koje ne uključuju ocjenjivanje kako bi imali više energije za sljedeće sate [slično kao debata] -> (uglavnom: dodatne zanimljive nastave koje ne zahtijevaju veliki napor, npr. astronomija, likovni, glazba itd.; no ako se primjenjuje poslije školskih satova jedino jutarnja smjena bi odgovarala, ne predsati! – Uvelo bi se glasanjem svakog učenika pojedinačno); ploča koja bi stajala vani, ispred svake zgrade ako treba, gdje bi pisalo gdje je koja učionica npr. referada, knjižnica, školska psihologica itd., te njihovo radno vrijeme kako bi se učenici lakše snašli uokolo.
Drugi odgovori su bili: Šire stepenište te još jedan ulaz u zgradu da ne bude gužva na odmorima i da nema naguravanja. Također ormarići za učenike i izbacila bih prozor iz wc-a.
Dodala bih još učionica, možda uredila satnicu bolje.
Kada se dijele razredi da grupa sa više učenika ostaje u učionici, a grupa s manje učenika mijenja učionicu.
Da škola ima zajednički hodnik te da su svi razredi u istim zgradama.
Otvoriti sve toalete. Povećati toleranciju na kašnjenje zbog tramvaja.
Dodati pin-pong stolove.
Maknula bih ona drveća da nam ne padaju kesteni po glavama.
U neke učionice bih klimu nadodala ili bar ventilator zato što se tijekom vrućih dana neće moći izdržati.
Mnogo učenika bi htjelo zajednički prostor za druženje, samo jutarnju smjenu i da nastava počinje u 8:00.
Ovdje smo gotovi sa stavovima i željama učenika. Sada ćemo vidjeti komentare školske psihologinje.
1. Sviđa li Vam se novi prostor škole?
Novi prostor naše škole mi se jako sviđa, mislim da odiše svježinom, budi ugodne emocije i potiče na učenje i kreativnost 🙂
2. Nova škola se čekala godinama, mislite li da je tužno da je moralo doći do prirodne katastrofe da dođe do promjene?
Ne mislim da je tužno, mislim da se sve događa u pravo vrijeme i da se upravo sada naša selidba trebala dogoditi.
3. Mislite li da je dovoljno prilagođeno za osobe s invaliditetom?
Sigurna sam da može biti i puno bolje, no budući da su zgrade već postojale i da se zapravo radilo o prenamjeni prostora, čini mi se da se napravilo dosta.
4. Što biste rekli, koje su mane našeg novog prostora?
Ne znam bih li to nazvala manom, ali sigurno je izazov organizacija posla i odvijanje nastave u trima različitim zgradama. S druge strane, igralište kao središte između zgrada baš povezuje prostor i čini ga vrlo životnim i živahnim.
5. Da možete birati: bi li nastava bila izvođena samo u jutarnjoj smjeni, samo u popodnevnoj ili s izmjenjivanjem?
Smatram općenito da je bolje da se nastava odvija u jednoj smjeni s mogućnosti boravka u školi do popodnevnih sati radi pohađanja ostalih oblika nastave, učenja u školskoj knjižnici ili primjerice služenja školskim računalima. Mislim da bi prostor škole, odnosno općenito njeni resursi trebali biti pristupačni za korištenje učenicima. Naravno, uvjeti uvijek nisu tako idealni, no nadam se da naša škola ide u tom smjeru.
6. Primjećujete li ikakve promjene u učenicima otkad smo u novim prostorima?
Čini mi se da su učenici zadovoljniji, a primjećujem i izraženu želju za korištenjem našeg sportskog igrališta, što ne čudi s obzirom na to da se nastava tjelesne i zdravstvene kulture odvijala u zadnje dvije godine u otežanim uvjetima. U svakom slučaju promjena je na bolje, a vjerujem da će s vremenom boravak u novom prostoru pozitivno utjecati i na motivaciju učenika, želju za usvajanjem znanja, osjećaj pripadnosti školi i međusobne dobre odnose.
7. Budući da je škola odvojena u 3 zgrade, postoji li nekakav zajednički prostor za odmor profesora?
Još smo u fazi osluškivanja prostora i njegovog definiranja te zasad postoje kabineti profesora iste struke, a u nekoliko takvih većih kabineta su naravno dobrodošli svi nastavnici koji žele odmoriti ili s nekim razmijeniti pokoju riječ.
8. Da možete nešto promijeniti, što bi to bilo?
Trenutno ne bih ništa mijenjala, zadovoljna sam s postojećim uvjetima.
Identična pitanja sam postavila mom profesoru iz hrvatskog i dobila sam sljedeće odgovore:
1. Organizacija novoga prostora škole bila je iznimno zahtjevan i opsežan projekt. Smatram da je odrađen sjajan posao te da ćemo s vremenom dodatno unaprijediti određene sadržaje i oplemeniti sve svoje ideje koje smo imali dok smo očekivali preseljenje u vlastiti kutak.
2. Godinama se već pričalo o novoj lokaciji, spominjale su se razne adrese i mogućnosti. Mislim da je potres samo ubrzao ono što bi se neizbježno realiziralo, prije ili kasnije.
3. Nastava se u novoj školi odvija u tri zgrade. Sve su tri zgrade opremljene dizalima, a postoje i dizala za osobe s invaliditetom. Sva su takva rješenja osmišljena u skladu s važećim propisima i neophodnim europskim regulativama.
4. Lokacija nove škole iznimno je frekventno mjesto zbog blizine Autobusnoga kolodvora. Smatram da takva okolnost nosi sa sobom brojne mogućnosti, ali i određene izazove.
5. Nikad nisam bio izbirljiv. Važno je samo da se nastava odvija kvalitetno i da se u svome novom prostoru osjećamo ugodno.
6. Premalo je vremena prošlo da bismo mogli odvagnuti konkretnije zaključke. Ipak, moj je dojam da su učenici s blagim oduševljenjem prihvatili ovu promjenu. Kažem – ‘s blagim’, jer je bilo i drugačijih očekivanja. Vrlo je važno i kako se nastavnici postave prema učeničkim promišljanjima. Postavimo li se afirmativno i pokažemo li pozitivan stav prema trenutnim poteškoćama, i učenici će prihvatiti takve mehanizme ili obrasce ponašanja. Potrebno je osvijestiti da “Rome wasn’t built in a day”, strpljenje je važna ljudska vrlina.
7. Zajednički prostor uglavnom se svodi na specijalizirane kabinete. U nedostatku zbornice u pravome smislu, viđamo se većinom u prolazu. Mašemo si preko prozora, ha-ha…
8. Individualna očekivanja.
Popričala sam i s profesorom iz ugostiteljstva, budući da je to jedan od najvažnijih strukovnih predmeta u našoj školi.
Kabinet ugostiteljstva je definitivno puno bolji i kvalitetniji od onoga kojeg smo imali u Školi za cestovni promet. Kroz koju godinu i uz nekoliko projekata, ovaj praktikum bi mogao biti i više nego sve što nama treba. Mislim da bi restoran u sklopu škole, puno pomogao u prenošenju znanja iz ugostiteljstva i osigurao pristupačne, a opet kvalitetne obroke svima.
Htjela bih zahvaliti svim učenicima, psihologinji i profesorima koji su bili spremni odgovoriti na moja pitanja.
