Kada ste se počeli baviti sportom?
Kao djeca nismo nikada pomišljali da ćemo postati veslači. Valent je trenirao nogomet, ja vaterpolo. Veslanje je u našoj obitelji otkrio naš stariji brat Matija i zahvaljujući njemu sjeli smo u čamac. Sve ostalo je povijest 🙂
Kako izgleda prosječan dan olimpijca?
Ovisi naravno u kojoj se pripremnoj fazi nalazimo, ali uglavnom nam dan počinje doručkom i odlaskom na prvi trening koji bude oko 8 h na vodi. Nakon toga idemo na ručak i onda popodnevni odmor. Popodne imamo drugi trening koji bude nekad na vodi, a nekad na biciklima ili u teretani, nakon toga večera i spavanje. U večernjim satima možemo prošetati ili iskoristiti neko vrijeme za sebe, ali do 22 sata nastojimo biti u krevetu. S ovim tempom treniranja, odmor i san imaju jednaku ulogu kao i trening. Stoga, ako se ne naspavate, ne možete ujutro dati svoj maksimum.
Što vama predstavlja olimpijska medalja?
Prvenstveno nam predstavlja sav onaj trud koji smo uložili u cijelom tom olimpijskom ciklusu! Uglavnom svi vide medalju, nitko ne vidi ono što stoji iza toga. Tu su svakodnevni treninzi, ponekad i tri puta dnevno. Tu su pripreme koje traju 4 godine, od jednog do idućeg olimpijskog ciklusa. Tu je svakodnevno odricanje od najmanjih stvari koje čovjek i ne primjećuje. Da biste postali sportaš, kao i da biste postali profesionalac u bilo čemu drugom, prije svega je potrebno srce, trud i vjera u sebe i ono što radite, u svoje ciljeve. To je ono što je nas vodilo u svemu ovome. Sport, veslanje je naš život i živimo ga punim plućima.
Kako izgleda jedan vaš trening?
Prije svakog treninga moramo se dobro zagrijati i razgibati na suhome, nakon toga veslamo otprilike 20 km i nakon treninga je istezanje i razgovor s trenerom, te analiza odrađenoga. Ako smo na biciklima, onda je broj kilometara malo veći, pa to bude 100+ km.
Imate li iste uvjete za trening kao i vaše kolege sportaši?
Kada vidimo uvjete u kojima treniraju naše kolege u našem rangu u Europi, Oceaniji ili Americi sigurno je kako uvjeti nisu idealni. Ali kao niti u većini drugih, osobito ovih malih sportova. Međutim, zahvaljujući našem treneru i menadžerskom timu, našem Klubu i Veslačkom savezu kao i Gradu Zagrebu, osobito gradonačelniku Milanu Bandiću, mi zasada imamo relativno zadovoljavajuće uvjete. Razumijemo da su teška vremena, stoga ne plačemo nad situacijom, već treniramo. Zadnje dvije godine uz sebe imamo i svojevrstan menadžerski tim koji nam pomaže logistički u radu sa sponzorima, medijima, navijačima, što nam je budući da imamo profesionalce uz sebe ostavilo prostor da budemo u potpunosti posvećeni sportu. Naravno, u svemu nam puno pomažu i olakšavaju situaciju naši sponzori. Vjerujemo kako su naši sponzori i partneri naši prijatelji, iskreni članovi naše sportske obitelji i zajedno s njima dijelimo sve trenutke i uspjehe.
Što vas motivira?
Motivaciju uvijek iznova tražimo, do sada je to bila činjenica da smo osvojili sve osim Olimpijskog zlata, a sada kreće nova sezona. Treba nastaviti niz, ove godine nismo niti svjetski niti europski prvaci!
Kakvi su bili vaši srednjoškolski dani?
To su sigurno najopušteniji dani u životu, u tim godinama su nam treninzi i druženja s prijateljima stvarali najveće veselje! Balansirali smo između treninga i škole, ali nastojali smo uredno izvršavati svoje obveze jer je to bio preduvjet da bismo mogli taj dan na trening ili na igralište.
Što biste poručili srednjoškolcima?
Definitivno da više slušaju roditelje! U tim godinama uvijek mislimo da smo najpametniji na svijetu, a onda što smo stariji vidimo da to i nije baš tako. I da ne odustaju od svojih ciljeva, jer sav se uloženi trud i rad na kraju uvijek isplati!
