Za mene je kultura cijelog španjolskog govornog područja, uključujući Španjolsku, ali i Meksiko, Kolumbiju, Kubu i sve ostale zemlje Latinske Amerike, očaravajuća i predstavlja samo ljubav i ljepotu. Meksički folklor, andaluzijski flamenco, magični realizam Kolumbije i opušteni rap portorikanaca koji “gutaju” slovo r, Frida Kahlo, Remedios Varo, Pablo Picasso i Federico García Lorca; očaravaju me sve forme umjetnosti i način života tih ljudi koje veže zajednički jezik, španjolski. Ipak, svjesna sam da u mome entuzijazmu ima nešto duboko iracionalno i da ni zemlje Južne Amerike kao ni Španjolska, naravno, nisu idealan svijet. U Venezueli vlada neimaština, police su u trgovinama prazne, iako zemlja leži na ogromnom nalazištu nafte. U El Salvadoru, (ironičnog imena značenja “spasitelj”), stopa kriminala najviša je na kontinentu i godišnje broje 52 ubijene osobe na 100 000 stanovnika. Za usporedbu, u Hrvatskoj je taj omjer 1.67 na 100 000.

 

Neraskidive (jezične) veze

Latinsku su Ameriku Španjolci još u 15. stoljeću kolonizirali i tamošnje stanovnike prisilno “naučili” španjolski pa njihov odnos od početka nije bio bajan. Štoviše, i danas je nekim Latinoamerikancima bolna točka.

Ipak, kao da postoji nešto što je te dvije strane povezalo neraskidivom vezom koja se jednostavno ne bi dala utemeljiti na mržnji. Stanovnici latinoameričkih zemalja polako su prihvaćali sve više španjolskih obilježja mada je to na neki način predstavljalo njihovu djelomičnu predaju. Tako su prihvatili i španjolski jezik. Jezik koji je prvo ostavio neizbrisiv trag na kulturu kolonizatora, a kasnije i na kulturu naroda koji su ga preuzeli i u njemu ostavili zapisanu i svoju povijest. Zaronimo sada u priču o tom milozvučnom jeziku uz činjenice koje o njemu možda niste znali! 

Treći najgovoreniji jezik na internetu 

Prema podacima vodeće svjetske agencije za istraživanje tržišta “Statista”, španjolski je u 2020. godini bio treći najkorišteniji jezik na internetu sa 8% ukupne komunikacije na tom jeziku. Eto razloga da ga počnete učiti već danas –  “los memes” en español.  

Španjolski ili “castellano”? 

Španjolski jezik vodi se pod još jednim manje poznatim imenom, a to je “castellano”. Castellano dolazi od naziva za pokrajinu Castillu odakle je bila Izabela Kastiljska, prva kraljica ujedinjene Španjolske koja je vladala u 15. stoljeću uz svog muža Ferdinanda Aragonskog. U tom smislu castellano predstavlja jezik koji su oni svojom “jezičnom reformom” pokušali nametnuti kao jezik cijele Španjolske, a odnosio se na govor pokrajine Kastilje.  

S druge strane, pridjev se “španjolski” odnosi na bilo što što ima veze sa Španjolskom generalno pa tako i na ostale jezike koji se na njezinom teritoriju govore. Prema tome i castellano, i katalonski, i asturijski pa čak i baskijski podjednako su “španjolski”. 

Govoren na pet kontinenata 

Španjolski je drugi jezik po broju govornika u svijetu (odmah iza mandarinskog). Procjenjuje se da broj govornika, uključujući i one koji uče španjolski kao strani jezik, prelazi 500 milijuna. Govori ga više od 60% stanovnika Latinske Amerike, a u SAD-u čak je 23% stanovnika ili jedini ili materinski jezik uz engleski. Zanimljivo, to čini anglofoni SAD drugom državom po redu s najviše govornika španjolskog jezika. Prva je, pogađate… Španjolska?  

Ne! Država u kojoj živi najviše govornika španjolskog, njih čak 120 milijuna, jest Meksiko!  

Osim u Europi, Središnjoj i Južnoj Americi, španjolski se govori i u Africi (Maroko, Gibraltar, Ekvatorijalna Gvineja…) i u Aziji i Oceaniji na područjima bivših kolonija “Španjolske Istočne Indije”, tj. na području Filipina i drugih manjih otočnih skupina. 

 Što je ñ?  

Ñ je grafem (slovo) karakteristično za španjolski i ne postoji ni u jednom drugom jeziku. Iako njegov zapis izgleda drugačije, španjolsko ñ zvuči baš kao naše /nj/. Zanimljiva je priča o nastanku toga slova. Naime, ekonomični Španjolci u srednjem su se vijeku, prepisujući dugačke crkvene tekstove na latinskom, dosjetili kako bi mogli uštedjeti na tinti i papiru. Umjesto dvostrukog slova n koje je u latinskome prilično često, oni su jednostavno počeli bilježiti jedno n s povlakom. S vremenom je španjolsko n evoluiralo i postalo ono koje poznajemo danas, ñ, s „valićem“, tj. „con tilde“. 

Nezapisivi imperativ 

Španjolski jezik ima riječ koju je moguće izgovoriti, ali ju je nemoguće zapisati. To je imperativ glagola salir, koji primarno znači izići, ali može značiti i reći. Uz nenaglašeni oblik zamjenice u dativu za treće lice jednine, “le”, (hrvatsko „joj „ ili „mu“), koja se piše kao sufiks, enklitika, (tj. kao dio prethodne riječi), imperativ glasi /sal-le/ što znači „reci *joj* ili „reci *mu*“. Međutim, ako riječ zapišemo združeno, što je gramatički i pravopisno ispravno, imamo problem. „Salle”, (korijen sal- + zamjenica le) nije isto što i „sal le“ budući da se u španjolskom dva slova l jedno pored drugog čitaju kao /lj/.  

Španjolski u Španjolskoj vs. španjolski u Latinskoj Americi 

Nakon četiri stoljeća duge kolonizacije, koja je započela u 15. stoljeću dolaskom Kristofora Kolumba na karipske otoke, Španjolci su kolonizirali veliki dio Južne i Središnje Amerike, a ostavili su tamo između ostalog i svoj jezik. Kolonizatori su naposljetku otišli, a Latinska Amerika i dalje je nastavila govoriti španjolski koji se ubuduće razvijao neovisno o Španjolskoj i Španjolcima. Tako su nastale neke od krupnijih razlika u jeziku poput vosea, što je korištenje zamjenice “vos” umjesto “tú“ za drugo lice jednine. U nekim zemljama “vos”  jednostavno zamjenjuje „tú“, ali u nekima se koriste obje (pa čak i treća, formalna varijanta „Usted“) ovisno o kontekstu. U latinoameričkom španjolskom dogodio se i potpuni gubitak zamjenice za drugo lice množine (vosotros) umjesto koje se koristi zamjenica za treće lice množine iz poštovanja (ustedes). (Usted-ustedes, možete primijetiti i da se množina u španjolskom tvori kao i u engleskom, dodajući (e)s na kraj riječi.) 

Zanimljiva je i upotreba određenih glagola kao što je na primjer “coger”. U Španjolskoj možete reći da hvatate autobus, “cojo el autobús”, no ako tu rečenicu ponovite u Meksiku mogli bi vas čudno pogledat. Glagol coger naime, u Meksiku (i u većini drugih latinoameričkih zemalja) znači spolno općiti…  

Kakve veze imaju španjolski i arapski jezik? 

Arapi su u Španjolsku došli 711. godine i zadržali su se gotovo osam stoljeća. Pod njihovom se upravom razvijao i kulturni život i gospodarstvo Španjolske. Posljednji arapski kralj Boabdil el Chico, (el chico inače znači dječak), napustio je Granadu doslovno u suzama. Tada mu je njegova majka prema legendi rekla: “Sada plači kao žena za onime što nisi znao braniti kao muškarac.”   

Arapi su osnovali i poznatu prevoditeljsku školu u Toledu gdje su Arapi, Židovi i kršćani radili zajedno na prevođenju temeljnih civilizacijskih djela pa je tako primjer povezanosti kultura vidljiv i u jeziku. Španjolski je jezik jako puno riječi preuzeo iz arapskog, njih čak 4 000 što je oko 8% sveukupnog leksika. Prepoznat ćete ih čak i u hrvatskom; to su riječi koje počinju sa –al jer “al” je određeni član u arapskom; alkohol, algebra, algoritam, alkemija… 

Najbrži jezik na svijetu? 

Pitate li Europljane da ovako, “oduhativno” procijene koji je jezik najbrži na svijetu, dobre su šanse da će odgovoriti španjolski ili talijanski. Većina koja je učila ove jezike također će se moći složiti kako je najteži dio, teži i od gramatike i od pravopisa, sporazumijevanje, tj. razumijevanje izvornih govornika. Ipak, prema posljednjim istraživanjima, španjolski nije najbrži jezik na svijetu! Brži od njega je japanski. Inače, brzina jezika mjeri se u slogovima po sekundi i japanski je vodeći sa 7.84, španjolski je drugi sa 7.82, a francuski je brončani i za 0.19 slogova po minuti brži od talijanskog koji prosječno broj izgovorenih 6.99 slogova po minuti.  

Lažni prijatelji – maslac ili magarac? 

Ako govorite ili ste učili barem dva indoeuropska jezika (hrvatski, ruski, engleski, talijanski, španjolski itd.) shvatili ste vjerojatno da među određenim riječima istoga značenja u različitim jezicima postoji poveznica. Laički rečeno, te riječi slične su. Najpopularniji takvi primjeri u hrvatskom posuđenice su iz latinskog dospjele u naš jezik posredovanjem talijanskog (barka, sonet, loža) ili pak posuđenice iz njemačkog (cigla, felga, auspuh). Sve te riječi zvuče jako slično i na jeziku iz kojeg smo ih posudili.

Ipak, ponekad riječi koje slično zvuče nemaju ni približno slično značenje. To su tzv. lažni prijatelji. U španjolskom tako “el burro” znači magarac, a u srodnom talijanskom “il burro” je maslac. Primjera ima i u engleskom; “embarazada”, “embarrassed” – zvuči slično? E pa, nije! “Embarazada” na španjolskom znači trudna, a na engleskom “embarrassed” znači posramljen. 

Telenovele nisu španjolske serije. 

Za kraj, poznati kulturološki stereotip. Telenovele su dramske (i bome dramatične!) serije od po tisuću nastavaka koje obično uključuju damu u nevolji i princa u bijelom kabrioletu kojima je suđeno da budu zajedno i zlikovce koji ih pokušavaju razdvojiti. Usput se “dogodi” koje vanbračno dijete, ubojstvo i gomila nimalo uvjerljivih dramskih zapleta i smicalica. Poanta mog izlaganja, međutim, ipak nije slaba kvaliteta dramskoga teksta i izvedbe, već to da telenovele nisu nužno, tj. većinom nisu, španjolske serije. Samo zato što glumci govore španjolski ne znači da su oni Španjolci niti da je produkcija španjolska. Najpoznatije telenovele (Rubi, Marisol, Oprezno s anđelom, Esmeralda…) mahom su meksički proizvodi. Recite to idući put tetki koja kaže da gleda „španjolske serije“ dok joj na ekranu stoji prepoznatljivi logo meksičke TV kuće „Televisa“. 

Prethodni članakNajčešći izazovi, problemi i zahtjevi tijekom adolescencije
Sljedeći članakCarpe librem!
Srednjoškolka iz Splita koja nikada nije prežalila to što ne dolazi iz neke svjetske metropole, (apsolutno bilo koje!), u kojoj vrhunac radnog dana nije "sist na kavu zapalit duvan". Volim papir, riječi i jezik više od svega, a divim se iskrenosti, znanju, hrabrosti i ljudima koji kvalitetno i s entuzijazmom rade svoj posao. Uvijek sam u potrazi za znanjem, za novim vještinama i informacijama koje će me oboriti s nogu. Sukladno tome i svrha je svakoga mog teksta da malo više kalorija potrošimo na razmišljanje svojom glavom, ali ne na nimalo kreativan način na koji nas na to tjeraju u školi. Svako novo saznanje može biti zanimljivo ako proširimo vidike i uvijek je u pitanju pronalazak svrhe bila ona moć ili zabava. S takvom mišlju vodiljom istražujem, pišem i serviram vam svoje tekstove uz nadu da na "bucket list" dodamo pokoje mjesto za putovanje, obratimo pozornost na etimologiju i slatke jezične tajne, ali prije svega da istreniramo svoje kritičko mišljenje kako nas nitko ne bi mogao uvjeriti da je uredu na razgovoru za posao pitati nas planiramo li imati dijete.