Mentalno zdravlje je jedna vrlo aktualna tema trenutno. Ali ne u Hrvatskoj, i ne javno. Pogotovo kada se radi o mentalnom zdravlju mladih. Živimo u takvoj državi i u takvom svijetu gdje je ovo, uz puno drugih stvari – tabu tema. Ako postoji neka udruga ili individualna osoba koja govori o bilo kakvoj temi manje popularnosti i općeprihvaćenosti – odmah je lud, ne zna što radi, pokušava uništiti dobrotu i čistoću vašeg djeteta.
Često je teško razgovarati o tome s nekim, tako da linija manjeg otpora ima malo bolji izgled, i radije ćeš pogledati neki film. Dok gledaš film odličan je osjećaj kada vidiš sebe u nekom liku i lako ti je poistovjetiti se s istim. Možda ćeš imati drugačiju reakciju? Nije uvijek ugodno vidjeti vlastite borbe točno prikazane na malom ekranu kada tražiš samo malo odmora i bijeg iz svog svijeta.
Nije rijetkost da filmovi i serije sasvim „fulaju“ poentu koju su htjeli prikazati. Ljude s lošijim mentalnim zdravljem prikazuju kao „loše“ i „opasne“. Time iskrivljuju i generaliziraju pojam mentalnog zdravlja te se ljudi s određenim problemima mogu osjećati kao da su sami, kao da se neke stvari događaju samo njima. Ili pak opet – generalizirano i maleno. Svi znamo da to nikako nije istina, no u određenom stanju uma teško je razlikovati što je istina, a što nije.
Kod ispod navedenih filmovima i serija opisala sam bolesti likova u istima. Tu se ponavljaju različiti problemi koji su opisani i prikazani na različite načine. Naša psiha je nešto čudesno širokog spektra razumijevanja što se ne može uvijek dočarati na malom ekranu.
1. Skins
Skins je serija koja je bila vrlo, vrlo kritizirana u svoje vrijeme, pa i sada – desetljeće kasnije. Naravno, s dobrim razlogom, barem za odrasle. Nemoguće je ne usporediti je s tadašnjim serijama gdje su svi dobrice i najveći problem su im ocjene. U Skins se naši vršnjaci bore s puno većim problemima. Općenito je u ovoj seriji fokus više na onom tamnijem, lošijem, ali svakako realnijem dijelu odrastanja tj. adolescencije.
Ovdje likovi možda par dana neće otići u školu, ali ne zato što su cool, nego im je jednostavno previše za taj dan i ne osjećaju se dovoljno jako za sve aktivnosti u školi. U suočavanju s problemima za pomoć neće odabrati razgovor s nekim već drogu i alkohol. Dobro je prikazano koliko ti prijatelji mogu pomoći kada ih trebaš, ali i koliko razočarati, spustiti te na dno dna. Tko god je pisao skriptu za ovu seriju – toliko puta će vas naljutiti, jer ga apsolutno boli briga za sretne krajeve i prikazivanje dobrog rješenja problema. Seriji Skins nikada to nije bio cilj. Ni blizu.
Ovdje je doista točno prikazana „borba“ s poremećajem prehrane kod naše vesele Cassie. Effie ispod tamne šminke i cool outfita skriva maničnu depresiju koja ju je uništila. Manipuliranje apsolutno svakog u svojoj okolini i beskrajno partijanje.
“She Just Smiled. You Know, That Effy Smile That Means, ‘You Don’t Know Me …'”
U sedam sezona ove serije svaka prikazuje drugu generaciju djece i prijatelja. Upravo tako, to što ste pomislili – ni jedna generacija nije dobila priliku da postanu zreli, odrasli ljudi. Gledajte ovu seriju pažljivo, teška je…vrlo je teška.
„Some Things I Just Can’t Work Out, So I Leave Them Be. Okay?“
2. Shameless
Shameless kroz 11 sezona prikazuju probleme i zgode i jedne disfunkcionalne obitelji u Chicagu. „Savršen“ mix komedije, drame, ali i tame. Ova obitelj je vrlo zeznuta, što utječe na djecu u istoj. Pratimo i kako – uz njihovo konstantno donošenje loših odluka.
Velik fokus je na Ianu i njegovoj mami. Njih dvoje se nose s bipolarnim poremećajem koji ih sprječava u vođenju normalnih života. Stalno prolaženje kroz manične i depresivne epizode je iscrpljujuće, zato je oštro istaknuta važnost uzimanja prilagođenih lijekova. Kad smo kod Iana, njegov partner i toksična srodna duša – Mickey, muku muči sa PTSP-om.
Kod mlade Debbie uočavamo ogroman strah od napuštanja. Prebrzo je morala odrasti. Kao ženski lik, pored svoje starije sestre Fione bila je prisiljena brinuti se o kućanskim poslovima i ostaloj braći. Pa i ocu koji je baš kao i stariji brat Lip imao problema s alkoholom. Kada Fionu konačno slomi ritam i način života, depresija prevladava i u potpunosti se mijenja kao osoba.
Shameless je samo još jedna u nizu serija koje mogu izbezumiti gledatelje svojom realističnom tematikom. Bez obzira, šale i humor sve će ublažiti – definitivno preporučujem.
“They Tell You That Jesus Had All These Messed-Up Ideas, But The Truth Is That You Being With Girls Is Exactly What Jesus Wants You To Do, Because That’s Love And Jesus Is Love. You Know, Most Of The Homophobes Are Closeted Gays Anyway. They Wish They Were As Free As You. ”
3. Atypical
Netflix ponekad zna pretjerati svojim serijama…ali ova je dobro ispala.
Pratimo kako osamnaestgodišnji Sam polako prelazi u život odraslih. To nikada nije lako, a pogotovo nekome sa autizmom. Ne postoje dvije osobe s određenim poremećajem, a da su iste i da prolaze kroz iste stvari. Pogotovo kada dolazi do kompleksnijih bolesti, tako da se ne slažu svi s glumcem Keir Gilchristom i njegovom interpretacijom autizma.
“Autism Isn’t An Accomplishment. It’s Something I Was Born With. You Wouldn’t Write An Essay About Having Ten Fingers And Ten Toes, Would You? No, Because That Would Be Really, Really, Really, Really Dumb.“
Samova sestra Casey pod stalnim je pritiskom njezine sportske karijere. To joj stvara ogromnu anksioznost koja vodi do nesvjesne dermatophagije. Kasnije kod nje dolazi i do depresivne epizode.
Ogroman je fokus na traženju pomoći. Bilo to od prijatelja, obitelji, ili profesionalne pomoći. O čemu god se radilo, u ovoj obitelji nikada nije bilo tajni (većinom). Vrlo zdravo i poželjno ponašanje kao i odnosi.
“Whoever Said Practice Makes Perfect Was An Idiot. Humans Can’t Be Perfect Because We’re Not Machines. The Best Thing You Can Say About Practice Is That It Makes…Better.”
4. Looking for Alaska
U traganju za Alaskom bazira se na istoimenoj knjizi John Greena. Serija je “dark” i fenomenalna baš kao i knjiga – za koju bi osobno rekla da je zeru bolja. Savršena kao i svaka Greenova.
“When I Look At My Room, I See A Girl Who Loves Books.”
Jedan od glavnih likova je divlja i misteriozna djevojka Alaska kod koje vidimo karakteristike poremećaja osobnosti i depresije. Ona je vođa svojim prijateljima, svi je vole. Na njoj se vidi da ima problema, ali nitko nikada nije mogao zaključiti o čemu se zapravo radi.
Kasnije, kod njenih prijatelja primjećujemo kako to smrt jedne mlade duše njima bliske – može užasno utjecati na psihu. Svim svojim snagama pokušavaju razumjeti što se dogodilo, i zašto…dok ne shvate da i s tim saznanjima nikada neće vratiti Alasku.
U potrazi za Alaskom je možda jedna tragična i tužna priča, ali puna nade. Baš jer nam u konačnici pomaže naučiti da je ključan za prevladavanje teških situacija koje će nam život dati – upravo oprost, kako drugima tako i nama samima. Uostalom, to je jedini izlaz iz ovog labirinta patnje.
“The Only Way Out Of The Labyrinth Of Suffering Is To Forgive.”
5. The Perks of Being a Wallflower
Film snimljen po knjizi Stephena Chobsky. Knjiga kao i film istog naziva – apsolutno fantastični.
Naš vršnjak Charile sklon tome da ga anksioznost skroz odvoji od svijeta upoznaje dvoje starijih prijatelja. Zaključuje da se možda nekada čini kako nikog nije briga, i nitko ne želi razumjeti njegove osjećaje, ali ako nađeš prave ljude – ne mora biti tako. Oni će skroz promijeniti Charliev pogled na svijet. Bez obzira, on će nastaviti voditi borbu s depresijom i PTSP-om uzrokovanim traumama iz djetinjstva.
Sve u svemu, The Perks of Being a Wallflower točno prikazuje simptome PTSP-a kod adolescenata koji su prošli kroz seksualno zlostavljanje. Našli su i prikazali pozitivnu stranu traženja pomoći kao i psihijatrijske bolnice što je rijetkost u filmskoj industriji.
“We Accept The Love We Think We Deserve.”
Ako razmišljaš o samoubojstvu ili ti je prijatelj/prijateljica rekao/la da ima takve misli, ako te muče brige zbog kojih se osjećaš napeto i ne znaš kako se nositi s njima, nazovi liniju Hrabrog telefona na besplatan i anoniman broj 116 111, javi se na chat ili pošalji e-mail.
