Udruga Stepinčeva oaza mira već četrnaest godina se bavi različitim aktivnostima u gradu Zaprešiću i okolici. Navedena Udruga osnovana je 2008. godine te se zajedno sa Župom sv. Petra apostola u Zaprešiću bavi promicanjem kršćanskih vrijednosti, poticanjem duhovnih aktivnosti i osobnog razvoja čovjeka, duhovnim obnovama, molitvenim susretima, humanitarnim akcijama, glazbenim i sportskim aktivnostima, odnosno cjelokupnom zajednicom, ali ujedno i svakim pojedincem. Od aktivnosti udruge svakako je za istaknuti da članovi udruge svake godine nakon blagdana Božića izvode predstavu pod nazivom „Žive jaslice“, a da svake druge godine na blagdan Cvjetnice izvode predstavu naziva „Pasija“. Na desetu obljetnicu osnivanja udruge napisana je knjiga naziva „Kap dobrote“.

Đakon Ilija Nikolić je voditelj i osnivača Udruge Stepinčeva oaza mira s kojim sam imala priliku razgovarati.  

Kako ste došli na ideju za osnivanje udruge?

Duhovno rođenje Udruge dogodilo se na molitvenom susretu Molitvene zajednice blaženog Alojzija Stepinca, koje se održavalo 8. svibnja 2008. godine, tako da slobodno možemo reći da je Molitvena zajednica duhovni osnivač ove građanske Udruge.

Čime se Udruga sve bavi?     

U samim našim početcima bavili smo se humanitarna djelovanjem u kojima su članovi Udruge volontirali, posjećivali djecu u Klaićevoj bolnici pa sve do organiziranja tribina pod nazivom „Zajednici pogledi“ gdje smo znali ugostiti razne predavače koji odgovaraju na aktualna i vjerska pitanja. Prošle smo zime zajedno sa župom sv. Petra apostola, OŠ Antuna Augustinčića u Zaprešiću te Sisačkim Caritasom organizirali humanitarnu akciju za stradale u potresu na području Banovine. Također prošle godine smo prikupljali pomoć za stradale obitelji u Čučerju nakon potresa.

Koje predstave prikazujete?

Od 2009. godine nakon blagdana Božića imamo uprizorenje Isusovog rođenja odnosno članovi udruge organiziraju predstavu pod nazivom „Žive jaslice“, dok od 2010. godine na blagdan Cvjetnice članovi udruge kroz predstavu naziva „Pasja“ uprizoruju muke Kristove.

Kako ste došli na ideju osmišljanja predstave Pasija?

Nakon uprizorenja Živih jaslica postojala je velika zainteresiranost ljudi te smo tako uz pomoć fra Ante Babića 2010. godine napravi svoju prvu predstavu uprizorenja muke Kristove, Pasiju. U gradu Zaprešiću postoji idealan lokalitet, a to su naši Novi dvori u kojima možemo uz pomoć glumaca i volontera, ljudima približiti Boga jer se mi želimo Bogu predati, a ne odglumiti. Pripreme za predstavu traju oko mjesec dana i uz dobre kostime i našu tetu Jadranku Šandar, koja već 14. godina oblači sve naša članove. Imamo lijepu potporu župe i našeg župnika vlč. Ivana Frkonje te veliki trud svih sudionika od onih najmlađih pa do najstarijih, kao i pljeska gledatelja na kraju predstave je neprocjenjiv.

Gdje ste sve igrali predstavu Pasija?

Osim u Zaprešiću imali smo 2017. godine gostovanja  u Županji i Vrbanji, 2018. godine u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu, 2019. godine u Stenjevcu dok  smo ove 2022. godine predstavu prikazivali u Sesvetskim selima.

Koje ste sve suradnje imali?

Imali smo priliku glumiti biblijske scene iz starog i novog zavjeta u HRT-ovoj emisiji Biblija. Ovim putem bi i napomenuo kako su sve scene tada bile snimljene u Zaprešiću i okolici Zaprešića.

Osim sa Đakonom Ilijom imala sam priliku razgovarat i čuti iskustva od mladih članova i glumaca udruge Marte i Josipa Lacića te Marije Nikolić.

Od kad glumiš i koje si sve uloge igrao/la?

Marta: Glumim od 2010. godine, a do sad sam glumila židovsku djecu, djevojčicu Saru, slugu i anđela.

Josip: Također glumim od 2010. godine i glumio sam židovsku djecu, dječaka Rubena, slugu, dok trenutno glumim satnika.

Marija: Glumim od početka, od 2010. godine. Do sada sam bila anđeo, jedna od Jeruzalemskih žena, poslužiteljica stola, statist, dio rulje, a trenutno glumim Veronika.

Kako se osjećaš kada glumiš u takvom projektu?

Marta: Osjećam se vrlo počašćeno i jako lijepo jer imam čast glumit u tako važnom projektu.

Josip: Osjećam veliku čast, ali i veliku tremu jer predstava u kojoj igram nije laka već je puna boli.

Marija: Osjećam veliko zajedništvo i sreću. Iako se radi o teškim trenutcima Isusova života, naša jedinstvenost i cijelo to iskustvo ispuni me zadovoljstvom i olakšava poimanje muke.

Šta možeš izdvojit kao najljepši trenutak prilikom izradbe predstave?

Marta: Kao moj najljepši trenutak izdvojila bi molitvu prije početka predstave jer se osjeti zajedništvo koje imamo.

Josip: Najljepši trenutak mi je svakako kad završi cijela predstava i kada se svi sudionici poklone publici.

Marija: Najljepši trenutak mi je kad krene predstava. Tada se svi posebno uživimo zahvaljujući kostimima i publici koja nas pozorno gleda. Tada se u zraku osjeti Božja prisutnost.

Zašto bi poručio/la mladima da sudjeluju u ovakvim projektima?

Marta: Svim mladima bih preporučila da se pridruže ovakvim projektima jer mogu osjetiti snagu zajedništva i imaju priliku približiti se Kristu.

Josip: Na ovakvim projektima mladi imaju priliku bolje se približiti Kristu.

Marija: Preporučila bih mladima da se uključe jer je iskustvo nezamjenjivo. Upoznajemo jedni druge, dijelimo i sretne i neke teške trenutke, a Gospodnju muku zaista proživimo. Više nije samo riječ i dio mašte, nego se oživi i doživi uz pomoć glumaca.

Moje iskustvo u predstavi Pasija     

Moje iskustvo nije veliko, ali je neprocjenjivo i nezamjenjivo. Glumila sam dva puta u Pasiji i to 2016. godine kada sam glumila židovsku djecu, odnosno djevojčicu Rutu te 2018. godine kada sam glumila anđela, a na kraju predstave i djevojčicu sa svijećom. Još se uvijek sjećam kasnih proba, a posebno generalnih proba koje su mi bile nekako posebne jer su se održavale u Novim dvorima, gdje se potom izvodila i sama predstava pred gledateljima. Kao najljepši trenutak svakako mogu izdvojiti početak predstave kad smo svi zajedno na okupu i gledamo koliko nas je ljudi došlo podržati.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!!!